LENI NIJE BIO LIJENI

Nastupom američke mega-zvijezde Lenny Kravitza 5. avgusta je otpočeo premijerni budvanski "Live Fest". U prikazana dva sata muziciranja, Kravitz je pokazao zašto je tako visoko pozicioniran u globalnim okvirima. Bolje nije moglo.

Stara boljka našeg naroda - "lako ćemo" - umalo se ovoga puta nije osvetila i organizatorima i posjetiocima. Naime, tridesetak minuta pred zakazani početak "Live Festa" još uvijek se lagodno moglo šetati kroz masu ispred bine, što dovoljno govori o tadašnjoj količini popunjenosti kapaciteta prostora na Jazu. Glavni krivac za tako nešto je višesatni saobraćajni kolaps, koji je uslovio da je veliki broj posjetilaca, što nijesu krenuli na vrijeme, ostao zarobljen na putu, pa su na lice mjesta stigli tek kad je nastup počeo, nakon više od sat zakašnjenja. Po slobodnim procjenama, prostor ispred bine je popunjen sa nekih 10.000 duša, dok su besmislene VIP lože, udaljene od stagea do neprepoznatljivosti muzičara i zvuka, zvrjale sablasno prazne.

U CRNO OBOJENO: Nakon više od sat vremena zakašnjenja, u crno odjeveni, na binu su se popeli Leonard Albert "Lenny" Kravitz i njegov bend, pokazaće se kasnije - briljantan skup muzičara individualaca uklopljen u funkcionalnu cjelinu. Zrak je ispunio "masni", puni, zvuk rock-funka, da bi početak koncerta pripao pjesmama sa posljednjeg Kravitzovog albuma "It Is Time For A Love Revolution", kojeg predstavlja na turneji. Na jednostavno uređenoj sceni, uz odlično ozvučenje, Lenny je izveo pravu rokenrol svirku. Iako u našoj zemlji nema razgranatu armadu fanova poput nekih drugih zvijezda, riječ je o liku iz visoke prve lige svjetske muzičke scene. Jedini je autor koji je od 1999. do 2002. godine svake godine zaredom dobijao Gremmy nagrade, a njegovi albumi prodati su u oko 32 miliona primjeraka. Među rijetkim je svjetskim muzičarima koji se ne zadovoljavaju jednim stilom, već u svoj nastup ubacuje elemente bazičnog rocka, soula, funka, uz nadgradnju u vidu reggaea, psihodelije i američkih "folk" balada.

Lenny je dominirao stageom, očigledno nadahnut i vođen postulatima vremena koje je davno iza nas - uostalom, njegov potonji nosač zvuka hommage je grupi "Led Zeppelin" i hippie-flower-power periodu. Tako je bilo i u utorak veče. Kao da se duh šezdesetih i sedamdesetih otjelotvorio na Jazu: dominirale su poruke mira i uzajamnog razumijevanja, poziv na ljubav i podsjećanje da je "Bog sva bića stvorio sa razlogom", uz dignute ruke i znak "viktorije" u vazduhu.

LJUBAVNA REVOLUCIJA NA DJELU: Kravitz je napravio fenomenalnu atmosferu, stalno komunicirajući s publikom, pokazujući im da su i oni sastavni dio velikog šoua. Žestoki agresivni riffovi njihali su prve redove, a horsko pjevanje nepregledne mase ljudi (praćeno svjetlima mobilnih telefona - pandan nekadašnjoj svjetlosti upaljača) u baladama pokazivalo je da gost i domaćini funkcionišu u tih dva sata kao jedno biće. U publici je, naravno, bilo najviše devojaka, koje nijesu štedjele ni dlanove, ni grla, da se uključe u "ljubavnu revoluciju" najznamenitijieg od svih muzičkih plejboja današnjice. Kada je skinuo sako, počeo da se izvija i njiše, žene na Jazu su počele da vrište, a prava ludnica je nastala kada je uslijedio direktan kontakt Kravitza i raspamećene female publike.

Za vrijeme izvođenja psihodelične mantre "Let Love Rule" koja je doživjela svoju petnaestominutnu verziju, a u kojoj je "u fadeu" do izražaja došla bravuroznost pratećeg benda, Lenny Kravitz je sišao sa pozornice i uputio se u publiku, pozivajući prisutne na "ljubav" i "dobru energiju", ljubeći djevojke, rukujući se s muškim dijelom publike - riječju, uspostavljajući "bliski susret treće vrste".

Jedan od najkvalitetnijih trenutaka večeri bila je desetominutna jazzirana verzija gotovo zaboravljene pjesme "Be" sa prvog albuma, uz izvanredni solo na trubi, te klavirska "I'll Be Waiting" sa refrenskim pjevanjem iz 10.000 grla. Nevjericu u publici, ali i oduševljenje, izazvala je čudna varijanta pjesme "Dancin ’Til Dawn", "produžena" klasikom "Pink Floyda" - Another brick in the wall i Michaela Jacksona - Billie Jean, ali je vidno raspoloženi Kravitz očigledno uživao u, i na taj način dobijenom, feedbacku publike.

NAJBOLJE NA KRAJU: Vrhunac koncerta je ostavljen, kako i priliči, za kraj. Energičnim izvođenjem svojih najvećih hitova "Where Are We Runnin’?", "Fly Away" i "American Woman" Kravitz je atmosferu podigao do usijanja, i nestao sa bine. Na bis je otpjevao svoj najveći hit - "Are You Gona Go My Way" i najavio "skori ponovni dolazak u Montenegro". U utorak veče, izostala su, na razočarenje starijeg dijela publike, tri njegova "top 10" hita - "Mr Cab Driver", "Stand By My Woman" i "I Belong To You".

Par riječi i o pratećem bendu, jer zaslužuju da se o njima govori i van "Lenny Kravitz" projekta: tročlana duvačka podrška je funkcionisala u najfinijem maniru "Motown" zvuka, sa soul pasažima karakterističnim za jazzy ostavštinu "crne" Amerike, basista je uglavnom solirao po svom instrumentu, ne pristavši na funkciju pasivnog učesnika ritam sekcije, klavijaturista je bio tačno kad i gdje treba, gitarista Craig Ross je izgledom i načinom sviranja, naročito u višim solo dionicama, podsjećao na Slasha iz "Guns and Roses", a bubnjar je, kako to slikovito reče jedna koleginica iz televizije susjedne nam države, bio "zvijer" koja je svoje nevjerovatne kvalitete podredio kolektivu, i koji je dobio priluku za desetominutni solo nastup na kome je prikazao sav svoj raskošni talenat.

STONESI VS. KRAVITZ: Na koncu, i nehotice se, zbog mjesta dešavanja, morala povući paralela između prošlogodišnjieg nastupa "Rolling Stonesa" i ovogodišnjevog Kravitzovog muziciranja. U odnosu na onaj od prošlog ljeta, ovaj je koncert bio bolje i opuštenije organizovan, osim zakrčenja saobraćaja koji možda i nema puno veze sa ovim muzičkim hepeningom. Bilo je uočljivo potpuno odsustvo majica, kapa i ostalih trivia sa znakom Lenny Kravitza, a mogli su se duž puta i ovdje vidjeti tapkaroši sa kartama, ali ih je za razliku od koncerta "Kamenja" bio zanemarljivi broj. Bina je bila mnogo manja i neuglednija, ali je zato bila funkcionalnija i primjerenija svrhi, dok su zvuk i muziciranje Kravitzovog sastava bili za dva koplja iznad Džegerovih egzibicija. Kravitzov brižljivo pripremani nastup je za glavnog sudionika imao publiku, i to se vidjelo iz svakog tona ili reakcije, sa svirkom iz duše, prilogođenoj aktuelnom raspoloženju (ili poznavanju repertoara) publike, dok je kod "Stonesa" nastup bio filigranski tačan, ali hladan i bezdušan, kao kod svih zvijezda što se hlade.

I da, merkantilni organizatori su oduzeli sve moguće boce sa vodom ili ostalim napitcima na samom ulazu u ograđeni prostor Jaza, tako da su svi posjetioci bili "osuđeni" na nenormalne cijene osvježavajućih pića na specijalizovanim štandovima. Čaša vode bila je 2,5 eura, čaša piva 3,5, a "Red Bulla" fantastičnih 4,5 eura. Nije teško pogoditi ko je poslije svega zadovoljno trljao ruke.

vrh strane