Click here
Početna strana

 

O Baru

Intervju
Kolumne
Reportaže
Morske priče

Urbana scena


Servisne informacije

Arhiva vijesti

O nama

 

 

Click here


 

Smatra se da tetoviranje datira još od prije 12.000 godina. Istetovirani ratnik koga su našli u sibirskim prostranstvima nije mogao ni naslutiti da će samo u Sjevernoj Americi na prelazu dva milenijuma biti istetovirana sedmina punoljetne populacije. Iako su opšteprihvaćeni planetarni trend, tetovaže (tatoo) su i dalje tema koju prati najveći broj predrasuda, naročito u malim sredinama, što naša ipak jeste. Da bi informacije dobili iz prve ruke, redakcija "Novih barskih novina" je odlučila da jednog svog Člana ukrasi trajnom tetovažom. Majstor ovog posla DALIBOR PODOLJAK je pristao, i ostalo je samo da se Član ne uplaši.

           

DaliborDalibor radi u sobi, u kući u kojoj živi, u Bjelišima. Bavi se ovim poslom profesionalno od 2001. godine, a prvi je tatoo, kaže, uradio sebi još prije deset godina. U sobi dominira kompjuter, smješten uz sto za kojim tetovira. Sa "kompa" prikladna muzika, "Evanescence", "Block Out"... Stiže i sok.

 

"Radim u Baru, Sutomoru i Budvi, uglavnom leptire, zmajeve, ratnike-vikinge, anđele, ali najčešće religiozne motive. Ljudi uglavnom dođu sa izgrađenom idejom šta hoće, ali ako su neodlučni, imam kataloge, a i kompjuter je tu da na web-sajtu nađu motive koji ih interesuju. Nikad ne pitam za razloge zašto tetoviraju baš to što hoće, jedino ih odvraćam ako je nešto besmisleno" - kaže Dalibor, dok precrtava na obični papir crtež koji mu je Član dao. Riječ je o nečemu potpuno specifičnom, i Dalibor mora na indigo-papir da preslika željeni motiv.

 

Naš Član je prilično uzbuđen, zapitkuje, nadgleda kako majstoru ide crtanje. Želio je, veli, da istetovira leđa, ali se na Daliborov nagovor odlučio za mišku, "jer manje boli".

 

"Žene najčešće tetoviraju leđa, muškarci ruke. Dešavalo mi se da dođe žena u godinama i traži da joj istetoviram obrve jer joj više ne rastu zbog čupkanja. Bio je i jedan mladić iz Šušanja koji je htio da uradi sliku kao preslikanu iz 'Erotike', žena skroz gola, od pete do glave. Odbio sam samo momka koji je tražio da mu na palcu istetoviram portret cure, što je bilo fizički neizvodljivo. Takođe, po pravilu se ne tetoviraju maloljetnici, trudnice i žene u mjesečnom ciklusu", objašnjava Dalibor.

 

Majstor potom izbrijava mjesto, i indigo papir pritiska na mišicu da bi se ocrtale linije. Otpakuje hermetički zatvorenu iglu, iz sterilizatora vadi mašinicu, navlači hirurške rukavice. Članu nije baš svejedno kad vidi onoliku iglu, još kad mu je Dalibor rekao da mašinica radi po principu hilti-bušilice, samo s manjim ubodima...

 

Počinje. Član steže zube i dobacuje: "Nije baš da ne boli". Dalibor odgovara: "Taj prvi bol je najjači. U početku boli, onda se tijelo navikne". Član će: "Imam osjećaj kao da mi režeš kožu žiletom". "Nešto slično i radim", veli Dalibor.

 

"Nije mi se nikada desilo da mi neko pobjegne usred tetoviranja, ali se dešavalo da čovjek fino, pristojno plati, sjedne na stolicu, i kaže - ne mogu. bojim se. To mi se desilo tri, četiri puta. Uz to, žene su mnogo hrabrije nego muškarci. Svaki deseti muškarac mi se onesvijesti od straha, a žena nikad. One mnogo bolje podnose bol, ima i onih koji kažu da im prija, pa čak i da im stvara osjećaj sličan seksualnom uzbuđenju. Bol zavisi i od mjesta tetoviranja. Najviše boli stomak i rebra, sa strane, ali je daleko najgore tetoviranje prepona i predjela oko polnih organa. I tu su cure zastupljenije u ogromnom procentu. Meni je svejedno - uradio to na leđima ili pored polnog organa, samo što je ovo drugo mnogo skuplje, zbog prirode posla", smije se.   

 

Naš član steže zube, a Dalibor dok radi prepričava događaj od prije 7-8 godina: "Tetovirao sam momka koji je tražio da mu nacrtam Karamelu, onog imitatora. Zašto, nisam pitao. Poslije izvjesnog vremena došao je da prekrije to, nije mu se više svidjelo, šta li. Rekao sam cijenu, koja je bila sasvim normalna, ali mu je bilo preskupo. Tako mu je Karamela ostao zauvijek". 

 

Prva kontura je izvučena, Dalibor mijenja iglu. Nakon tanke, slijedi deblja, da se pojačaju pojedine linije crteža. Član tvrdi da bola više skoro da i nema, da sad sve ide lako.

 

"Igle i mašine nabavljam sa raznih strana, i od različitih firmi. Ili koristim internet, pa kupim direktno od proizvođača. Mastilo i boje naručujem iz Beograda, od firme koja radi na veliko. Obavezno nakon tretmana ljudima poklonim igle, da vide da sa njima nikoga više neću tetovirati, i da nema mogućnosti zaraze" - pojašnjava Dalibor. 

 

Kaže da cijena zavisi od veličine crteža, nevezano da li je u boji, ili ne, zatim od složenosti tatooa i mjesta koje se tetovira. Male tetovaže su 40 eura, a o cijeni većih je moguć dogovor. Dešavalo se, tvrdi, da mu je neprijatno da traži za jako veliku tetovažu 150 eura, a čovjek plati i ne trepne. Još ga časti. Uz to, popravlja nečije nestručno urađene tetovaže svakih 15 dana.

 

"Jednom sam starijem čovjeku morao preko zvijezde i oznake JNA da istetoviram istorijsku ličnost iz potpuno suprotne političke priče. Prebacio se, valjda, na drugu stranu. Radio sam tatoo i folk pjevaču Crnom i Maji Marijani, onda Daliborki sa IN TV, manekenu Filipu Kapisodi sam istetovirao 'Playboyevog' zeca iznad gaćica, pa nekim igračima 'Lovćena'... Nekada se smatralo da se tetoviraju kurve, mornari i kriminalci, sada je sve drugačije" - navodi Dalibor, postavljajući treću iglu, sa nizom mini-četkica, za sjenčenje crteža.

 

Član negoduje, tvrdeći da je bol ponovo veoma neugodan. Zacrvenila mu se i koža, pa mu svaki trenutak dodira iglama-četkicama (a dodira pri sjenčenju ima zaista puno) vjerovatno izgleda kao godina. Šišti kroz zube, a svakih desetak sekundi iz usta se čuje uzdah. Bar ne jauče, dobro je. 

 

"Imaš tanku kožu, zato boli. Malo natiče, reaguje tijelo", tvrdi Dalibor, i briše mu limfu mokrom gazom. Krvi uopšte nema čitavim tokom tetoviranja. Uzdah olakšanja iz usta našeg Člana. "Sav gorim", veli.

 

Srećom, i to se poslije desetak minuta minuta završava. Član je napokon zadovoljan, osmjeh mu ne silazi s lica. Dalibor skida rukavice, briše znoj sa čela. Ova je izrada tatooa trajala ukupno sat-sat i po, a rekord mu je, veli, 16 sati rada. Morao je da, iz dva puta po osam sati, istetovira čovjeku čitava leđa crtežom lava, i to u boji. "Kad radim veliku površinu, otkinem se od umora. Cijelo vrijeme sam pognut i napet, jer ne smijem da pogriješim", iskren je.

 

"Maži konstantno sedam dana 'jekodermom' tetovažu, a kad noćas legneš da spavaš stavi komad celofana ili kese, da se ne uhvati krasta tokom noći. Možeš da je pereš, ali ne toplom vodom, i to tek kad staviš debeo sloj 'jekoderma'. Nema češanja, kupanja u moru dana, ni izlaganja tatooa suncu" - podučava svoju mušteriju Dalibor.  

 

"Mislio sam da će više da boli" - veseo je naš Član.

"To svi kažu" - smije se i Dalibor

                    

   Željko Milović, jul 2007.

 

 

vrh strane

 

REPORTAŽE GLAVNA

 
Galerije
         
© Copyright BARINFO 2008