Svaka riječ iz slogana "Ovo nije koncert - ovo je spektakl" pokazala se istinitom. "Rolling Stonesi" su za nekoliko desetina hiljada prisutnih prikazali nevjerovatan šou, uz muzičko umijeće koje nikada nije ni dolazilo u pitanje.

Združena ekipa krenula je u ekspediciju "Velikog praska" još u tri popodne, što se pokazalo ispravnim potezom. Osim borbe sa uvijek mrznom vrućinom, ostale stvari su nam išle na ruku - nije bilo gužve po putevima, lako smo našli parking u Lastvi, sjeli za slobodan sto u kafani pod prozaičnim imenom "Svaki dan", i ušli u besplatan autobus koji je vozio do Jaza. Na prodajnom punktu karata slika nepojmljiva za normalne zemlje - tapkaroši presrijeću zainteresovane na metar, dva od "regularnih" prodavača, milicija stoji pored njih i još im omogućuje normalan rad.

Bus nas je doveo do starog puta za Trsteno, ali je Ivu i meni do naših mjesta ispred bine trebalo punih pola sata hoda pored tek iskopanih kanala, stada koza, improvizovanog hipi-kampa i - kontrasta suprotnog predznaka: zaliva u kome su se šepurile skupe jahte, a među njima jedrenjak "Jadran". Naravno da je sve ona priča o nemogućnosti unošenja fotoaparata i kamera bila bez veze, jer smo mogli prošvercovati i atomsku bombu, prolazeći pored obezbjeđenja koje je samo ovlaš kontrolisalo rančeve. 

Svirku je otvorila grupa "Time" izvodeći "Cjeli život čekam priliku da pjevam pred Rolingstounsima rokenrol" pred tužno malim brojem gledalaca. Ako je za utjehu, Sunce je nemilostivo pržilo, a Dado Topić prežvakavao stare kompozicije pripodobivši ih namjeni, odnosno "činjenici da je ostvario snove jer je predgrupa Stonesima". Da kod ledeno hladnih Engleza nema emocija u raboti, pokazuje i činjenica da su, obzirom da su predvidjeli da Topićev nastup traje tačno pola sata, tačno u minut ištekali iz struje legendu jugo rocka, baš kad se spremao da otpraši "Elizabet".

Uslijedila je začuđujuće efektna sarajevska "Regina", čiji je hardy nastup podigao atmosferu u publici, naročito dok su izvodili pjesme "Bijelog dugmeta". Hormoni muškog dijela su proradili kad se na binu popela specijalna gošća Elena Risteska, ali, avaj, po mnogima najerotičnije biće na ex-YU estradi izbliza nije bilo toliko glamurozno. Uz to se slabo vokalno snalazila, te dokazala da joj je mjesto u diskotekama i klubovima.

Posljednja u nizu predgrupa, britanski black punkoidni reggae sastav "The Thirst" ostao je izgubljen u vremenu i prostoru, svirajući punkoidni reagge, malo kome jasan i privlačan, i to čak ni činjenica da su došli na izričit zahtjev "Stonesa" nije mogla da promijeni. Ko se blesav rodi, ne vrijedi ga ljuljati.

Da ne bude sve potaman, potrudili su se prodavci osvježavajućih pića. Naime, onaj ko bi ušao u svoju zonu za koncert, nije imao mogućnost kontakta sa licima ili predmetima iz druge zone. Tako većina zainteresovanih nije uspjeli kupiti ni majice, ni bilo kakve memorabilije, i bila prinuđena da čašu piva ili malu vodu plati čak 2,5 eura. Što je mnogo - mnogo je, čak i za "Nikšićko" i "Knjaz Miloš".

Nakon više od pola sata zakašnjenja, koje je dobrano istanjilo živce prisutnih, a koje smo utrošili gledajući u publici odista lijepe Albanke (dio armade od 10.000 posjetilaca koja je došla iz ove zemlje), počelo je ludilo. Nakon prvog riffa "Start me Up", vrijeme je prestalo da postoji, a u hedonističku komunu uživalaca muzike "Stonesa" utopili su se, bez ikakvih ružnih riječi ili ekscesa, unuci i đedovi, muževi i žene, momci i djevojke iz različitih država, vjera i nacija. Mick Jagger je dominirao stejdžom, i kondicijom na kojoj bi mu pozavidjeli i dvadesetogodišnjaci "pumpao" atmosferu s kraja na kraj ogromne bine. Fantastičan nastup harizmatičnog Jaggera dopunjavalo je karakteristično poziranje Wooda i Richardsa, energično Wattsovo lupanje po bubnjevima i sastav od desetak izvanrednih pratećih muzičara i vokala, među kojima se isticao basista Daryll Jones, nekada i u Stingovoj i Davis Milesovoj ekipi. 

Mi smo bili na desetak metara od Richardsa i ostale bratije, u PL1-R zoni, dok su iza nas, okruženi ogradom, bili oni sa kartama iz "niže zone". I jedni i drugi bili smo, međutim, privilegovaniji od bogatuna i glavara iz VIP lože, jer je njihova tribina bila na pedesetak metara od bine, daleko od publike koja je istinski uživala u koncertu, tako da su "Stonese" mogli pratiti isključivo na ogromnom video-bimu, bez kontakta sa realnošću. Jedan od rijetkih koji je boravak u VIP zoni zamijenio skakanjem u masi fanova bio je ministar finansija Igor Lukšić.

Jagger se zbilja potrudio i naučio petnaestak rečenica, tako da je osim "Ćao Budva" i "Dobro veče Crna Gora", objašnjavao im je "drago što smo prva bend koji svira na ovom prostoru", kako je "super što su ovdje, fantastična publika", usput pozdravivši i pristigle iz "Hrvatskije, Serbije, Albanije i Rusije". Kako su i najavili, publici na Jazu su predstavili repertoar sa playlistom sačinjenom od najvećih hitova, rijetko presjecajući opštepoznate momente novom numerom ili obradom James Browna "I go Crasy".

Muzički highlights večeri predstavljalo je impresivno izvođenje kompozicije "Midnight Gamblers" u verziji maksi-singla trajanja desetak minuta, gdje je osnovna melodija transponovana najprije u bazični rock, pa u blues, ragtime i boogie, da bi se sve začinilo horskim pjevanjem Jaggera i publike sa kulisama u vidu visoko podignutih ruku.

Kolektivna ekstaza uslijedila je putovanjem benda na "Maloj sceni" pedesetak metara dublje, u publiku, kad su "Stonesi" bili "plebsu" na dohvat ruke. Na žalost, neki su to shvatili najbukvalnije, i Jaggera i Wooda najprije gađali kamenjem, a potom ih ispolivali pivom, što im se svakako mali milion godina nije dogodilo. Gospodina Jagerra to nije mnogo iznerviralo, ali je "greatest hits" koktel - "Honky Tonk Women", "Satisfaction"… ipak na brzinu dovršen u masi, uz hitro vraćanje nazad, na glavnu binu.

U finalu, nakon neizostavnog "Jumpin Jack Flasha", Jagger se transformisao u Mr. Šejtana Lično, obgrnuo crveni plašt i zapjevao: "Pleased to meet you  / Hope you guess my name"... Nakon "paklenog plamena" sa samog vrha bine, "Stonesi" su se povukli, ali su nakon petominutnog iščekivanja izašli na bis i otprašili "Brown Sugar". Uslijedio je raskošni vatromet, upalila se svijetla, a iz bekstejdža "Kamenje" odletilo u hotel "Splendid".

Nakon završetka koncerta, hitri tehničari su se razmiljeli kao mravi i počeli demontiranje grandiozne bine, tepisi plastičnih čaša i boca su prekrivali poprište, a policajci i momci iz securityja sebi dali oduška uz ćaskanje sa slobodnijim pripadnicama ljepšeg pola. Gužva se razilazila satima nakon posljednjeg riffa.

Sporo, ali konstantno, posjetioci su se ukrcavali u autobuse i odlazili svojim kućama. Isto važi i za veselnike koji su kola ostavili u Lastvi, pa ih je izrovana prašnjava ledina, kapaciteta 10.000 automobila, dočekala sa barem dva prsta prašine na kolima. Momci u plavom su uzeli stvar u svoje ruke, i naizmjenično propuštali kolone na raskrsnici u Lastvi grbaljskoj. Najfrekventniji pravac, onaj preko Topliša, pokazao se kao spasilačka kombinacija, a Ivo je sjeo za volan i pokazao zašto ga zovu "radijski Lauda".

vrh strane

REPORTAŽE GLAVNA