U Zupce se vazda pila dobra rakija murovača. Nadaleko čuvena, i u cijeloj Crnoj Gori priznata, zubačka rakija se pila u kući Petrovića, a služena je, vele, i na dvorovima zetova, širom Evrope. Sredina juna je, već po tradiciji, vrijeme pečenja rakije u ovom selu. Tako je bilo i ove godine. Pozvani smo u zaselak Milovića, pod Melicom, ispod Veljeg Krša, u kuću Marka Petra Markova. Slika uobičajena. Na guvno je postavljena sprema za pečenje, na način koji se nije mijenjao posljednjih sto godina, izuzev inovacija vezanih za protok vode.

Za one koji ne znaju, opisaćemo proces pečenja: u kazan, zapremine 80 litara, stavlja se voda na dno, da "ne prijene". Zatim se sipa trop i sve poklopi. Sastavci između kapaka i kazana, kao i rupe na vrhu kapaka, oblijepe se tijestom, koje na velikoj temperaturi očvrsne i hermetički zatvori sve propuste. U starije doba, to se radilo kravljom balegom, jer je brašno bilo isuviše skupo. Iz kazana ide lula, koja se hladi stalnom protočnom vodom, da bi se rakija (u gasovitom stanju) kondenzovala i prešla u tečno stanje. Jedini novi element u pečenju rakije, u našeg domaćina, je to što je umjesto drvenog bureta (kroz koji je išla lula, a koji je neprikladan zbog toga što se stalno mora mijenjati voda, jer se ugrije), ovdje bila postavljeno crijevo sa tekućom vodom sa obližnjeg izvora. Svi elementi pecare moraju biti od bakra. Oganj se nalaže "smokovim drvetom, jer najtiše gori". Oganj mora biti tih.

Marko Petrov i brat mu Anto su toga dana ispekli dva kazana, do našeg dolaska, u popodnevnim časovima. Kako i priliči, smjestili su nas u hladovinu stoljetnog oraha, na škanj i stolice, nedaleko od Skaka, koji u svom donjem toku tvori rijeku Željeznicu. Na astalu ispred nas, našli su se tradicionalni zubački specijaliteti – punomasni stari sir, obarek od štira i žućenice, smokve sultanije, i murovača, stara dvije godine. Istini za volju, ukus ovoga posljednjeg se često miješao sa ukusom murovače, neposredno nastale gorepomenutim procesom. Iz prvog i drugog kazana ispalo je po 13 litara, dok je treći "bačio" dva više. Mlada rakija je mutna, neiscibrena i potrebno je nekoliko dana da dobije providnost. Izvara – nekvalitetna rakija, koja ostane u kazanu poslije procesa pečenja – miješa se s vodom u promjeru 50/50 i nanovo peče, da bi se dobila murova prepečenica. Najkvalitetnija murovača dobija se od "sufica", sasušenih plodova murve, u kojima je mnogo veći procenat šećera. Međutim, zbog male količine rakije, koja se dobija tim putem, ovaj postupak praktikuju samo meraklije. Murovača se čuva u demižanama i nikako se ne smije hladiti u frižideru, već isključivo u jaži (iz dva razloga – prvo, da bi rakija bila hladna; i drugo, da se pijani rastrijezni zaranjanjem glave, "dok ne čuje klijecere") ili kakvoj drugoj protočnoj vodi.

Zubačka murovača nije na prodaju.

A evo i rječnika manje poznatih riječi i izraza:

guvno – zaravan ispred stramaca i međa, ispred kuće

stramac – dio kuće u donjem boju, gdje se drži stoka

trop - provrele (fermentisane) murve koje su odstojale 7 do 8 dana, u drvenom badanju

lula – odvodna cijev iz kazana

škanj – niska drvena stoličica

obarek – jelo spravljeno barenjem zeleni, a na trpezu se servira začinjeno solju, maslinovim uljem, sirćetom i česnakom

česnak – bijeli luk

štir – Mercurialis Perennis, šumska zeljasta biljka, čiji se nadzemni dio koristi u ishrani. Raste u dobro nađubrenom zemljištu

žućenica- Tarxacum Officinale, livadska zeljasta biljka, maslačak prije cvjetanja

neiscibren – mutan (cibar – bistar)

meraklije – hedonisti

demižane – veće staklene posude, opletene prućem

jaža - kanal za navodnjavanje

vrh strane

REPORTAŽE GLAVNA