Ispred Svete Tekle, jedine očuvane dvooltarne crkve u barskoj opštini, nalazi se specifični kameni stećak, čije je postojanje prvi notirao prof. Đurđe Bošković u djelu “Stari Bar” iz 1962. godine. 
Međutim, od tada do danas niko od naučnika nije se njime ozbiljnije pozabavio. Nadgrobni spomenik sa crtežom i natpisom leži u travi ispred crkve, izopšten sa mjesta na kome se prvobitno nalazio, jer je na lokaciji nekadašnje "njegove" grobnice napravljena nova. Riječ je o odlično očuvanom mramoru sa predstavom viteškog štita sa zasekom, i natpisom 'd'Andrija', naknadno ukucanim. Po svemu sudeći, nadgrobni stećak je iz XV vijeka, i pod njim je bio sahranjen neki ratnik smrtno nastradao u jednom od krstaških pohoda.
Sve do kraja šezdesetih, malo je toga bilo između nekadašnjeg hotela "Rumija" (današnje upravne zgrade Luke) i Dvorca kralja Nikole. Uz more se pružala lijepa pješčana plaža, ali je priobalje bilo neugledno, puno mediteranske makije. Naročito su Baranima u ružnom sjećanju ostale pržine na kojima je bio Barski logor tokom Drugog svjetskog rata. 
Pokušaj da se izgled tada rubnog dijela opštine promijeni uslijedio je pred Dan republike 28. XI 1959. godine. Tada su, u okviru proslave 40 godina Saveza komunističke omladine Jugoslavije i Komunističke partije Jugoslavije, pioniri zasadili prva stabla u novom, kako su ga tada zvali, Pionirskom parku, na mjestu Barskog logora (generacije Topoličana su ovo mjesto uvijek zvali jednostavno: "Šumice"). Planirano je da park bude veličine tri hektara, i da se završi do kraja 1960. godine, ali je pored kanala Rene zasađeno samo nekliko stotina stabala. Sredinom sedamdesetih, na plato pored parka, smještena je autobuska stanica, a u produžetku su bile ribarske kućice i zabavni park supružnika Bronzan. Mjesecima nakon katastrofalnog zemljotresa 1979. godine, u parku su utočište, u šatorima, našle brojne topoličke porodice. Danas je park odmorište kamiondžija što po njegovim obodima parkiraju "drumske krstarice" i stjecište pasa lutalica i beskućnika, koji su znali da čak i u krošnjama stabala naprave kućicu.
U ulici Maršala Tita, odmah pored drevnog trikonhosa, nalazi se kompleks od tri poslovna prostora (dva napuštena i prazna, a u trećem je restoran "Gurman"), koja su neraskidivi dio urbanog dozrijevanja Topolice. Bili su to objekti trgovinskog preduzeća "Izbor", jedne od najjačih firmi koje je grad imao, otvoreni povodom 23-ogodišnjice preduzeća, 2. marta 1970. godine. 
U velikom objektu bila je smještena, za to vrijeme, hiper-moderna samoposluga; u centralnom dijelu bila je prodavnica bižuterije, a pored nje caffe-bife "BB" sa terasom. Sredinom sedamdesetih je, umjesto bižuterije, otvorena specijalizovana prodavnica sportskih artikala, u kojoj su mnogim danas sredovječnim ljudima roditelji kupili prvu fudbalsku loptu. Samoposluga je imala odvojene sektore za suhomesnate proizvode, meso, mlijeko i mliječne prerađevine, voće i povrće, a na gondolama se nalazila potrošna, svakodnevna roba, za koju nije bila potrebna usluga. Ovakav način kupovanja je Baranima sedamdesetih ličio na naučnu fantastiku, jer se tako nešto moglo na ovim prostorima vidjeti jedino u direktnom konkurentu, samoposluzi "Vračar", koja se nalazila na suprotnoj strani iste ulice. Ispred ulaza u "Izborovu" samoposlugu bio je smješten metalni parking za bicikla, omiljeno prevozno sredstvo toga doba.
Ispred zgrade tzv. "Crvene banke" nalazi se kamena skulptura koja danas najčešće služi za dječiju igru. Postavljena je na Dan Bara 2000. godine, i zove se "Molitvenik", djelo je Vladana Martinovića, vajara koji živi u Aranđelovcu. Ovaj spomenik, u čijim se šupljinama nalaze djelići ogledala, predstavlja poklon autora rodnom gradu. Prvobitna zamisao gradske uprave je bila da se postavi uz stazu koja pored Knjaževe bašte povezuje ulicu Jovana Tomasevica i gradski korzo. Na insistiranje vajara, instalirana je na ovoj lokaciji.
vrh strane
