UGROŽENA OKLOPNJAČA
 Uprkos decenijama napora da se očuvaju, morske kornjače su i dalje pred istrijebljenjem. Naime, šest od sedam vrsta je vrlo ugroženo. U proglasu, koji se zove "Traže se žive", kaže se da, iako su pojedine lokalne populacije relativno stabilne, opšti broj se strmoglavo smanjuje, tako da je perspektiva očuvanja ove vrste vrlo mala, ako se nešto brzo promjeni. Ono što je najgore je da, uprkos ovakvom stanju stvari, mnoge zemlje potpisnice Konvencije o trgovini ugroženih vrsta flore i faune (CITES), zaboravljaju na osnovne postulate dokumenta i krše mnoge zabrane trgovine. Među najvećim kršiocima ove Konvecije su Kuba i Dominikanska republika, koje su, praktično na svoju ruku, otvorili promet kornjačinih oklopa. Najveći razlog opasnosti je zbog toga što zemlje, koje uvoze proizvode od kornjača, nemaju nikakve zakone što regulišu porijeklo uvezene robe, da bi se kontrolisalo koje su vrste najviše ugrožene. Japan je zemlja koja troši najviše kornjačinih proizvoda, a i inače je poznata po kršenju svih mogućih konvencija o zaštiti okoline, pogotovo mora.
 Morske kornjače se najviše love zbog oklopa, koji se koriste pri pravljenju nakita, dok se peraja prerađuju u kožnoj industriji. Vrlo ukusno meso, kao i lakoća kojom se love, utiče da su one jedan od glavnih izvora hrane za siromašno priobalno stanovništvo širom svijeta. Jaja od kornjače (inače, prebogata proetinima) se smatraju jakim afrodizijakom, pa su ugrožena i mjesta na kojima se mrijeste.
Preko 300 hiljada kornjača ugine kao “kolateralna šteta”, u mrežama koča, ili na udicama dugačkih parangala koje su bile namjenjene tunama i sabljarkama. Iako postoje specijalne naprave koje služe da se, za čak 500 %, smanji broj ovako ulovljenih kornjača, ribari ih nerado koriste. Pogotovo se ovim napravama opiru ribari iz Azije. Turizam je, takođe, velika prijetnja kornjačama jer su plaže, na kojima su kornjače polagale jaja, pretrpane turistima.
 U našem moru pliva nekoliko vrsta kornjača, koje zapravo naseljavaju sva svjetska toplija mora. Najviše ih se pojavi u ljetnjim mjesecima, jer im tada odgovara temeratura vode. Mogu narasti preko metra dužine. Veoma ih privlači svjetlost ferala, tako da znaju rastjerati svu ribu. Ne razmnožavaju se kod nas, već u toplijim morima. Imaju dosta ukusno meso, a njihova mast je, kažu, ljekovita. Koristi se za liječenje rana i opekotina. U Jadranu nijesu uopšte ugrožene, jer su dosta rijetki ulovi ribara, tako da to ne utiče na njihovu populaciju. Najveća opasnost su im najlonske kese koje plivaju u vodi, jer ih kornjače zamijenjuju za meduze kojima se hrane, tako da redovno ugibaju, u pokušaju da progutaju tu plastičnu masu.
 Davno se već nije desilo da, u našem gradu, neko ulovi morsku kornjaču, a to je krajem XX vijeka pošlo za ruku Petru Đakoviću. Kornjača je bila dugačka oko pola metra i teška preko 20 kilograma. Životinja se dosta duboko upetljala u mrežu, tako nije mogla da izađe na površinu i udahne vazduh, te je uginula. Ovaj ribolovac nam je rekao da je imao namjeru da je pusti, ali je ona, na žalost, već bila mrtva. Kornjača je poklonjena barskom Muzeju, i dio je nikada prezentovane Prirodnjačke zbirke.
vrh strane
MORSKE PRIČE GLAVNA
|
