UKUSNA ŠARENA LAŽA

Na radost svih nas sladokusaca, primiče se vrijeme posnih slava i praznika. To znači da će biti mnogo degustacija ukusnih recepata od ribe i morskih plodova. Biće pune trpeze salata od hobotnice, punjenih lignji, suvog krapa, skakavice, pastrmke, do perverzija u vidu bakalara i škampa. Na ribljoj pijaci već zadovoljno trljaju ruke, jer će cijene otići uvis "a la Sergej Bubka". Stoga se mnogi okreću povoljnijoj varijanti – zamrznutoj ribi. E, tu tek ima svega.

Žrtvovali smo se zbog čitalaca, obišli nekoliko prodavnica u centru grada (kratkih, zvučnih, troslovnih imena...), prebirali po zamrzivačima, snimali situaciju, a ponešto i probali. Cilj nam je bio da nađemo zaleđene riblje proizvode sa što egzotičnijih područja, ili pak one koji se prodaju pod lažnim imenom. Poslije ovog spiska, neka se nađe neko da kaže da Bar nije postao svijet.

Prodavnica A: Jedan zamrzivač sa ribljim proizvodima. Izdvajamo: Oslić (argentinski), u komadima ili medaljonima - 3,14 eura za pola kilograma. Hobotnica iz Španije, čudno pločasto pakovanje od 800 grama staje 9,10 eura. Pakovanje od pola kila mesa dagnji (mušula) iz iste zemlje će Vas koštati 6,85 eura. A onda prva "prevara": "Crab sticks", štapići od krabe 1,12 eura. Nije skupo za pakovanje od 225 grama? E, tu smo Vas čekali - ovaj estonski proizvod ima veze sa krabama koliko "Nove barske novine" sa "Õhtulehtom" (estonskim dnevnim listom). Štapići od krabe su zapravo komadići obojenog surimija. Bar tako piše na pakovanju, vrlo, vrlo, vrlo sitnim slovima.

U istoj prodavnici nalazimo i nešto što dobro poznajemo: pakovanje miješanih morskih plodova, sa dosta primjesa surimija, 300 grama za 1,47 eura. Na dnu zamrzivača sandučara nalazimo nešto na čemu piše da je škarpina, i da dolazi sa Islanda. Koliko god da me je ta zemlja oduševila mnogo puta u životu, mislim da je preskupo dati 7,37 eura za pola kilograma nečega što čak i ne liči na našu škarpinu. Moram priznati - dosta slobodan prevod naziva ribe od strane uvoznika.

Prodavnica B: U drugoj prodavnici čak tri velika zamrzivača "posvećena" moru. U jednom se nalaze kese sa zamrznutom skušom, na kojima ne piše ni odakle su, ni koliko koštaju, ni prije koliko su napustile ovaj svijet. Sudeći po njihovom izgledu, dosta davno. Tu dolazimo do pravog iznenađenja. Pravi, ali stvarno pravi, očišćeni gambori, pakovanje od 250 grama za nepuna tri eura. Sljedeće što nam zapada za oči su plodovi mora, uvoz iz Španije, pakovanje od pola kila 4,98 eura.

Svijet (ne)će propasti, naiđosmo i na poštenog trgovca. Lijepo piše - i na kutiji, i na papiriću sa cijenom: imitacija mesa škampa, 150 grama za malo manje od dva eura (Litvanija).

Svi su čuli za čuvenu vunu sa Novog Zelanda. E, pa sad ste čuli i za čuvene lignje iz novozelandskog mora – 500 grama za 3,22 eura. Mada su očišćene, više nam liče na lignjune nego na naše lignje.

Prodavnica C: Dva velika sanduka sa morskim "sladoledima". Lik iz obezbjeđenja čitavo vrijeme motri što mi to tako revnosno zapisujemo i prevrćemo po zamrzivaču. Sto odsto nam nije prišao, jer je mislio da smo iz neke inspekcije. Tu nailazimo na dva surimi proizvoda: estonske panirane račiće, imitacije repa gambora - 170 grama za 1,52 eura i repiće škampa po 1,55 za 150 grama.

Obišli smo i prodavnice D i E, ali kako se asortiman ponavlja, uz vrlo malo male razlike u cijeni, odlučili smo da je bilo dovoljno. Naše je mišljenje da je situacija u prodavnicama takva da se kupci lako daju zavesti i zbuniti lažnim, odnosno poluistinitim natpisima na proizvodima. Kada mislite da ste napravili odličan posao, kupujući zamrznute i očišćene kozice, zapravo ste kupili jeftini, ali manje ukusni, surimi. Zaboravili ste staru istinu - za kvalitetne stvari treba platiti, nema tu improvizacija.

Da se razumijemo, protiv surimija nema se što loše reći. Radi se prastarom istočnjačkom specijalitetu, koji ima svoj riblji, goveđi i svinjski oblik. Princip izrade surimija je isti za sva tri slučaja: meso se izmelje toliko sitno da izgubi svoju strukturu. Takva pasta može da se oblikuje i oboji, a dodaju joj se bjelance, so, biljno ulje, šećer, začini, vještačke i prirodne arome. Najčešće se pravi od ribe bijelog mesa: oslića, sabljarki i još mnogo vrsti koji nemaju naš naziv.

Surimi ima odlične nutricionističke vrijednosti: sadrži 76% vode, 15% proteina, 6,85% ugljenih hidrata, manje od jedan odsto masti i 0,03% holestorola. Jedina zamjerka je što skoro da nema kalcijuma. Poslije mnogo ručne ili industrijske obrade surimi poprima na desetina oblika. Ovaj jeftini izvor proteina postaje imitacija repa jastoga, gambora, krabinih nogu... Ipak, ukus se ne da porediti sa originalom. Toliko se ovaj model spremanja ribe uvukao u zapadnjačku kulturu da se već mnogo godina prodaju surimi hamburgeri, salame, čak i surimi slanina!? Bljak!

Najpoznatiji surimi proizvod je, svakako, "Crab sticks". Radi se o štapićima ribljeg mesa, koji su spolja ofarbani u crveno da bi imitirali krabine krake. Gustine je sira, i slankastog ukusa. Iako se proizvođači trude da pogode ukus krabe, to je kilometrima daleko od "prave stvari". Za utjehu je što ova "prevara" ima mnogo manje holesterola od prave krabe. Često se stavlja u riblje salate, kao jeftina zamjena pravog mesa rakova.

vrh strane

MORSKE PRIČE GLAVNA