NOV SI OVDJE, STRANČE?

Meteorolozima treba vjerovati. Pogotovo kad kažu da će vrijeme biti promjenljivo oblačno sa povremenim pljuskovima i grmljavinom. Nema šanse da omaše.

No, u jednoj oblasti su zaista precizni – vođenju evidencije. A njihov "tefter" kaže da su se tri najtoplije godine, od kada čovjek zapisuje vremenske zgode i nezgode, desile u posljednjoj deceniji. Ne trebaju nam stručnjaci da ukapiramo da se nešto čudno dešava sa klimom. Kud ćete bolji dokaz od ove zime (ako se može nazvati zimom šetnja pored mora na blizu 20 stepeni u januaru i februaru). Naučnici lome pera i razbijaju glavu zašto se to dešava. Amerikanci i Evropljani tvrde da smo za sve krivi sami, odnosno naši automobili, fabrike i frižideri sa freonom, a da ne pominjemo, male, ali izrazito opasne dezodoranse, odnosno potisni gas u njima. Za razliku od kolega sa zapada, Rusi ponovo tjeraju po svome. Po njima je globalno zagrijevanje potpuno prirodan proces koji se dešava ciklično zbog sunčevih pjega. Da bi se utvrdilo ko je u pravu proći će pedesetak godina, a pošto mnogi od nas tada «neće biti doma», traženje razloga postaje besmisleno. Ostaje nam da se prilagodimo, ali i tu već kasnimo jer je priroda to uradila mnogo brže od nas.    

Dokaz nam je ispod nosa, u Jadranskom moru. Rast temperature pogađa sve organizme u vodi - neki se povlače u hladnije vode, dok drugi bujaju i šire svoj životni areal. Za mnoge "osvajače" smo svi čuli. Kampanja Instututa za biologiju mora iz Kotora je učinila algu-ubicu (Caulerpa racemosa) poznatom svima, a to je samo jedan od organizama koji se nezaustavljivo širi Mediteranom.

Promjene kod riblje faune još više zanimaju javnost. U Jadranu je od 1996. godine do danas, na već postojeći spisak od 407 dodato još 31 novih vrsta i podvrsta! Ni taj broj nije konačan, jer se stalno pojavljuju novi organizmi. Sve pridošlice se dijele na nekoliko grupa: lesepsijanske migrante (vrste koje su došle kroz Suecki kanal, nazvane po projektantu kanala Lesepsu), batifilne vrste (dubinske ribe) i istočno-atlanske i južno-mediteranske vrste. Sa globalnim otopljavanjem logično je očekivati da će hladnije vode osvajati vrste sa juga, ali su pravi pioniri one koje su došle iz Crvenog mora kroz Suec.

Srebrna plotica (Pampus Argenteus): Riba spljoštenog tijela, sa škržnim otvorom koji je redukovan na procjep. Nema trbušnih peraja, a Kinezi je koriste u tradicionalnoj medicini. Na leđima je sive boje sa malim crnim tačkama, po cijelom tijelu. Peraja imaju crne rubove. Poraste do 60 cm dužine, a hrani se zooplaktonom. Populacija koja živi u Mediteranu mrijesti se na proljeće, a stigla nam je iz Zapadnog Pacifika, rasprostranjena je čak do sjevernog Japana, do čuvenog ostrva Hokaido. Mnogo se lovi u Indijskom okeanu i drže je za vrlo ukusnu ribu.

Morski gušter (Saurida Undusljuamis): Ako nastavi ovako, ova riba će postati prava napast ribolovaca na bolentin, jer grabi mamac prije kvalitetnije ribe. Dugačkog je tijela bez krljušti, sa izduženim ustima. Izgledom podsjeća na «rastegnutog» glavoča. Naraste do pola metra dužine, a boravi na dubinama manjim od 100 metara. Pravi je grabljivac, hrani se malim ribama: inćunima i barbunima, kao i glavonošcima i rakovima. Ova riba živi na potezu od Crvenog mora, Južne Afrike, sve do australijskog koralnog grebena.

Afrički kostorog (Stephanolpesis Diasprosos): Pored domaćeg kostoroga, dobili smo još jednog za istu cijenu. Spoljštenog je tijela, prva leđna peraja je vrlo oštra i izražena. Nema trbušnih peraja. Ima mala usta sa izraženim prednjim zubima. Poraste do 25 cm dužine, a možete ga pronaći na stjenovitom dnu sa gustom vegetacijom do 50 metara dubine. Hrani se malim beskičmenjacima, čupkajući ih sa dna oštrim zubićima. Domovina mu je Crveno more.

Tupousna barakuda (Sphyreane Chrysotaenia): Jedna od najmanjih vrsta barakude. Ima izduženo tijelo, sa isturenom donjom vilicom. Srebrnaste je boje.Vrhovi leđne i repne peraje su crnkasti.  Drži se priobalnog dijela, a hrani se sitnom plavom ribom. Do prije nekoliko godina naseljavala je područje od istočne obale Afrike sve do Australije i Japana.

Sigan, Bodljikava mramorna riba (Siganus Rivulatus): Riba koja po svojim navikama i dijeti nevjerovatno podsjeća na našu salpu. Živi u jatima, hrani se algama. Ima dosta spljošteno tijelo, sa izraženim leđnim perajima. Ima je na dubinama do 30 metara, a naraste do 40-ak cm dužine. Mrijesti se u toku ljeta, a interesantno je da trpi i vrlo zaslanjene vode. Ovoj ribi domovina je Crveno more i zaliv Aden.

Riba sapun (Leiognathus klunzingeri): Duguljastog i spljoštenog tijela, ova ribica naraste do desetak cm dužine. Srebrnaste je boje, sa ružičastom mrljom sa bokovima, uz koje se proteže i crna pruga. Zadržava se u plićacima, a mrijesti se tokom ljeta.

Naradžasto pjegasta krnja (Epinephelus coioides): Ova riba je rasprostranjena od obala Afrike sve do Fidžija u Pacifiku. Najljepše ime su joj dali Filipinci  - Lapu Lapu. Od obične krnje laici će je najlakše razlikovati po brojnim smeđe-narandžastim tačkicama po glavi, tijelu i perajama. Može narasti i cijeli metar dužine, a živi na svim dubinama. U Aziji je urađeno više uzgajališta ove ribe u komercijalne svrhe, a rezultati su vrlo ohrabrujući. Ova krnja je osvojila cio Jadran, sve do Tršćanskog zaliva.

Polukljuna iglica (Hemiramphus far): Evo jedne ribe iz reda igličastih, koja je potpuna vegetarijanka, što joj i priliči jer je došla iz indijskog dijela Pacifika. Spljoštenog i dugačkog tijela, može narasti do 45 cm dužine. Živi u jatima, i kažu da je ukusna kao i naša iglica.

Afrička riba poletuša (Parexocoeutos mento): Ova vrlo prepoznatljiva riba se davno odomaćila u Mediteranu (pogotovo na Bliskom istoku), a kod nas stiže sa otopljavanjem Jadrana. Ima dugačka prsna peraja uz pomoć kojih može prevaliti nekoliko desetina metara u vazduhu, poput male jedrilice. Naraste do desetak centimetara dužine, živi u jatima na dubinama do 20 metara. Ne treba je miješati sa poletušom, koja je domorodac u našem moru.

Riba truba, plavotačkasta trubica (Fistularia commersonii): Dugačka igličasta riba, koji često gledamo u raznim dokumentarcima o koralnim grebenima – obično u ulozi negativca koji iz zasjede tamani naivne ribice. Ima je u tropskom pojasu svih okeana, a kod nas je došla iz Indijskog. Ljudima interesantnija kao akvarijumska atrakcija, nego kao hrana.

vrh strane

MORSKE PRIČE GLAVNA