ZA GENERACIJU KOJA RASTE (U DEBLJINU) (1)

Istina je da nisam mali milion godina pisao kolumnu, i da je jedini od kolumnista što zaslužuje redovni honorar moj prezimenjak i "rodžo" Peđa, te da je došlo vrijeme za temeljitu rekonstrukciju tog dijela sajta. Ali, imajte razumijevanja i milosti prema rabu Božijem, potpisniku ovih redova. Te Radio Bar, te "Nove barske novine", te "Monitor", te rad na knjizi... Da se multipliciram, pa bi bilo malo ideja i svježine. Zato se i nisam oglašavao na ovom mjestu - ponavljao bih se, a nisam od onih kolega koji pet puta pišu isti članak. 

E, ali ako ste mislili da ću ovoga puta nešto mudro i vickasto reći, prevarili ste se. Odlučio sam da nekoliko narednih mjesečnih kolumni posvetim "generaciji koja raste", rođenoj negdje od 1963. do 1970. godine. Dakle, sredovječuljcima. Kako, naime, sticajem okolnosti, sa internetom provodim više vremena nego sa onim što bi trebalo, odlučio sam da spojim dobro i korisno, i napišem par članaka služeći se istim, tj. netom.

Kako je jedina neumitna stvar starenje, a to isto starenje sobom nosi malo lijepih, a više ružnih stvari, odlučio sam se da zaigram na kartu ambivalentnih osjećaja kod ciljne grupe kojoj su namijenjene ove kolumne. Izazvaću, nadam se, nekom od ovih slika (i propratnim tekstom) slatkasti "eh..." osjećaj nostalgije, a ujedno i odvratni "vidi na šta liči" osjećaj, smješten u jednu cjelinu. Kopajući po internetu, želio sam da Vam pokažem, poštovani vršnjaci i ostali, kako sada izgledaju zvijezde i sportski junaci kojima smo se do iznemoglosti divili i čije smo uspješne poteze napamet znali. Za početak sam se odlučio za negdašnje jugo fudbalere. U narednim kolumnama dolaze "ostali". Dakle...

* * *   

1. ZLATKO VUJOVIĆ, za "Hajduk" iz Splita igrao punih deset godina (1976-1986), i bio prvak Jugoslavije i osvajač Kupa Maršala Tita. Poslije otišao u Francusku gdje je igrao u više francuskih klubova: "Bordo", "Kan", "Pari Sen Žermen", "Sošo" i "Nica". Sa "Bordoom" je osvojio francusko prvenstvo i kup. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 75 utakmica i postigao 25 golova. Važio za jednog od najbržih fudbalera, i bio poznat po iznuđenim jedanaestercima (dugo je držao rekord u broju dosuđenih jedanaesteraca nad njim u francuskom prvenstvu), te su ga kolokvijalno gledaoci prozvali "padavičarem". Bez njegovog nezadrživog bijega po lijevoj strani i centaršuta, Radanović nikada ne bi dao "ljudi, pa je li to moguće" gol Bugarima. Njegov brat blizanac Zoran je takođe bio uspješan fudbaler i reprezentativac.

Danas je Zlatko član stručnog štaba "Hajduka", i redovni igrač Splitske malonogometne lige. O njegovom fizičkom stanju najbolje govori to što ga mnogi neupućeni pri trku s ostatkom prvog tima "Hajduka" zamijene za nekog od igrača.

2. SAFET SUŠIĆ - PAPE, jedan od najboljih fudbalera Evrope i svijeta u svojoj generaciji. Karijeru je započeo u "Krivaji" iz Zavidovića, a u narednih desetak godina kao igrač FK "Sarajeva" odigrao 350 utakmica i dao 250 golova. Za reprezentaciju SFRJ Sušić je debitovao 5. oktobra 1977. u Budimpešti protiv Mađarske i postigao 2 gola. Na sljedećoj utakmici, protiv Rumunije u Bukureštu, postiže prvi het-trik - tri gola na utakmici. Slijedi još jedan protiv Italije u Zagrebu u junu 1978, pa još jedan protiv tadašnjih svjetskih prvaka - Argentine dva mjeseca poslije u Beogradu. Takav debi u reprezentaciji nije zabilježen! Ukupno je odigrao za SFRJ 51 utakmicu i postigao 21 pogodak. Nakon sjajnih izdanja u nacionalnom dresu, za Sušićem je nastala prava potjera od strane najvećih evropskih klubova. Posao sa "Interom" je već bio dogovoren i Sušić je potpisao predugovor, međutim u sve se umiješao "Torino" sa boljom ponudom. Nakon što je Sušić odlučio potpisati za "Torino", "Inter" se žalio Fudbalskom savezu Italije i Sušić je dobio suspenziju za dolazak u Italiju. Početkom osamdesetih, prelazi u "Pari Sen Žermen" gdje ostaje 9 godina. Karijeru je okončao 1992. sa 37 godina igrajući za francuski "Red Star". Safeta je UEFA proglasila za najboljeg fudbalera BiH u posljednjih pola vijeka. Safetov stariji brat - Sead, bio je veoma talentovan fudbaler koji je oblačio i reprezentativni dres, ali je njegov put obilježio život van sportskih terena.

Safet Sušić se sada bavi trenerskim radom. Trenirao je francuski "Kan", turski "Istanbulspor", "Koniaspor", "Ankaraguču", "Rizespor" i klubove u Saudijskoj Arabiji.

3. DUŠAN DULE SAVIĆ, jedan od najboljih igrača "Crvene zvezde", ali ne i njena "zvezda". Fudbal je počeo da igra u lokalnom klubu "Jedinstvo" iz Uba, da bi za beogradski tim upisao preko 400 zvaničnih utakmica, dao više od stotinu golova, bio među pet najboljih strijelaca u istoriji bivše Jugoslavije. Sa nepunih 20 debitovao je u reprezentaciji, odigrao 14 utakmica i dao pet golova. Na TV špicama su se godinama vrtili njegovi golovi "Arsenalu" i "Vest Bromvič Albionu". Poslije "CZ" proveo je šest sezona u francuskoj Prvoj ligi: dvije u FK "Lil" i četiri u "Kanu". Igrao je i za "Sporting" iz Hihona u španskoj ligi.

I dalje je zaposlen u "Crvenoj zvezdi". Prvo je obavljao funkciju sportskog direktora, a danas je predstavnik u Forumu fudbalskih klubova Evrope. Gotovo da nema dana, a da neko ne spomene Dušana Savića kao glavnog kandidata za predsjednika FS Srbije. Njegov sin Vujadin je na pragu prvog tima "Crvene zvezde".

4. MOMČILO MOCA VUKOTIĆ, jugoslovenski rekorder u broju odigranih prvoligaških utakmica - ukupno 752 susreta i 309 golova za "Partizan". U dresu "crno-belih" tri puta je osvajao prvenstvo Jugoslavije. Odigrao je 14 utakmica i postigao četiri gola za najbolju selekciju Jugoslavije, od čega se najviše pamti onaj protiv Velsa u prvom minutu. Jednu godinu igrao i za "Bordo". Spada u red najboljih i najzaslužnijih fudbalera koji su nosili dres "Partizana".

I Vukotić radi kao trener. Najprije je, još krajem osamdesetih, vodio "Partizan", pa grčki "Panionis", da bi se otisnuo na Kipar i vodio "Apolon", "Salaminu" i "Etnikos", a zatim i nacionalni tim Kipra. Bio je na čelu stručnog štaba rumunskog "Farula" i solunskog "PAOK"-a.

5. VELIMIR ZAJEC, jedan od najboljih bekova-vezista osamdesetih, dugogodišnji kapiten zagrebačkog "Dinama". U svojih 10 godina igranja, klubu je donio dva Kupa Maršala Tita, i jedan naslov prvaka. Nakon "Dinama", otišao je u grčki "Panatinaikos". Za reprezentaciju igrao 36 puta, često bio i kapiten. Na terenu je važio za džentlmena, bez provokativnih i nasilnih ispada. Poznati hrvatski radijski voditelj Ivan Tomić za njega je smislio kovanicu: "Zajec - Zeko, med i mlijeko".

Nakon prestanka aktivnog igranja, dvije je godine proveo kao direktor u "Dinamu", nakon čega je vodio igračku akademiju "Panathinaikosa", pa bio u istom klubu glavni trener i direktor. Od 2004. godine u engleskom "Portsmouthu" preuzima mjesto izvršnog direktora, potom mendažera.

6. MEHMED BAŽDAREVIĆ, jedan od najboljih veznih igrača u Evropi. Karijeru započeo u sarajevskom "Željezničaru", gdje je igrao od 1979. do 1987. godine. Bio je član čuvene generacije "plavih" (Škrba, Berjan, Baljić, Komšić, Čilić, Čapljić, Šabanadžović, Odović, Bahtić, Đurić, Škoro, Mihajlović, Nikić, Paprica), koje je s klupe vodio Ivica Osim, a koja je igrala polufinale Kupa UEFA protiv "Videotona". U sezoni 1984/85. izabran u najbolji tim Evrope. Za "Želju" je odigrao 311 utakmica i postigao 92 gola. Za reprezentaciju je nastupio 58 puta, a postigao je 17 golova. Bio je kapiten reprezentacije Jugoslavije, te selekcije BiH, za koju je igrao u prvim kvalifikacijama za odlazak na SP u Francuskoj 1998. godine. Za "Sošo" je potpisao 1987. i u njemu ostao do 1996. godine. Potom je otišao u švajcarski "Etoal Karuž".

Nakon kraja karijere, Mehmed Baždarević se dokazao kao izvanredan trener. Iz Druge francuske lige u Prvu ligu uveo je "Istres", a isto mu je prošle godine uspjelo i sa timom "Grenobl". Vodio je i tunižanski "Etoal Sportiv du Sahel", sa kojim je igrao finale afričke Lige šampiona, kao i katarsku "Al-Vakru".

7. RATKO SVILAR, legendarni golman u sedamdesetim i osamdesetim, poznat po sjajnim paradama. Karijeru započeo u "Crvenki", potom deceniju branio u "Vojvodini", kao jedini čuvar mreže iz tog tima koji je došao do nacionalnog dresa. Početkom osamdesetih, potpisao ugovor s "Ajaksom", ali nije imao radnu dozvolu zbog posebnog tretmana Jugoslavije i transfer je propao. U belgijskom "Antverpenu" proveo punih 14 godina, a od dresa se oprostio u 44. godini.

Po okončanju sportske karijere pokrenuo je sopstveni biznis i bavio se najprije trgovinom sirovim drvetom i proizvodima od drveta u stolarskoj radionici u Gradiški. Osim bogate igračke karijere, Svilar je uspeo da napravi poveći dosije u policijskoj kartoteci. Osuđen je na zatvorsku kaznu od šest mjeseci uslovno zbog učestvovanja u pljački prodavnice krzna 1991. godine, da bi deset godina kasnije završio u ćeliji zbog pranja para i šverca cigareta. U žiži interesovanja medija našao se ponovo oktobra 2007. godine, kada je  priveden od strane belgijske policije zbog švercovanja granitnih ploča.

8. ENVER MARIĆ, čuvar mreže mostarskog "Veleža", u sezoni 1973/74. proglašen najboljim golmanom Evrope, a sa Njemcem Seppom Mayerom dijelio mjesto u Selekciji svijeta. Tri puta branio za reprezentaciju svijeta i Evrope. Za mostarski tim odigrao je rekordnih 600 utakmica, kao član poznatog "Veležovog" trija "BMW" - Bajević, Marić, Vladić. Čuvao je gol fudbalske reprezentacije Jugoslavije 32 puta. Sjajnu karijeru nastavio je "Leteći Mostarac" u njemačkom "Šalkeu" gdje se zadržao dvije sezone. Iako jedno od najvećih imena jugo-fudbala, ostaće zabilježen i po negativnom kurioziotetu - jedini je jugoslovenski golman koji je primio gol iz degažmana protivničkog golmana, Pantelića.

Po okončanju karijere, bio je trener golmana u "Veležu", pa u "Fortuni Dizeldorf". U "Herti" iz Berlina je od 2003. godine do danas, kao trener golmana. Jedan je od najstručnijih u radu sa golmanima u Bundesligi.

9. DŽEVAD (XHEVAT) PREKAZI, topdžija sa najjačim udarcem jugo-lige. Kao mlad fudbaler je iz "Remonta" iz Kosovske Mitrovice prešao u beogradski "Partizan", sa kojim je osvojio tri titule. Bio je ljubimac "juga", skupa sa pokojnim Manceom i Čavom Dimitrijevićem - šuter, dribler, svaki njegov "slobodnjak" je bio 80% pogodak. Početkom osamdesetih prelazi u "Hajduk". Još Splićani pamte polufinale Kupa Uefa - slobodan udarac Prekazija, 88. minut, "Totenhem" vodi 1-0, a eventualnim 1-1 "Hajduk" ide u finale. Sa 20 metara, malo u stranu, Prekazi puca, lopta u prečku, pa na gol liniju, pa opet u prečku, pa u polje. Iz Splita prešao u "Galatasaraj", gdje je igrao sve do 1993. godine. O njegovom statusu tamo, dovoljno govori činjenica da je dobio u Istanbulu ulicu sa svojim imenom.

Danas živi u Beogradu, igra za veterane "Partizana", i radi kao trener mlađih kategorija OFK "Beograda".

10. MARKO ELZNER je bio jedan od najvećih talenata bivše Jugoslavije, i kapiten mlade i olimpijske reprezentancije (bronza iz 1984.). Izvanredan u dresu ljubljanske "Olimpije" iz koje je prešao u "Crvenu zvezdu". Nije živio pretjerano sportski, pa je ostalo zapamćeno da nije mogao bez cigareta i da mu je sportski direktor Džajić naplaćivao svaku cigaretu po 100 DEM u to vrijeme. Svi su ga zvali Elzner, sem Vladanka Stojakovića, koji ga je (u svojim čuvenim prenosima) nazivao pravim prezimenom - Elsner. Nakon nekoliko godina u beogradskom timu, prešao u "Nicu", gdje je i okončao karijeru. Otac Branko mu je bio jedno od najvećih trenerskih imena Slovenije, a njegov sin Luka danas igra za aktuelnog slovenačkog prvaka "Domžale" i za reprezentanciju Slovenije.

Petnaest godina po okončanju karijere, sportski direktor je FC "Ljubljana". Prije toga, dugo je bio trener mlađih selekcija u Nici, gdje je živio.