ZA ŠOU PET PLUS, ZA ORGANIZACIJU DVA SA DVA MINUSA

Na Jazu su 25. septembra definitivno upriličena dva najveća showa otkako je Crne Gore - onaj muzičko-scenski hiper zvijezde Madonne i onaj organizacioni, u kome se često nije znalo ko pije, a ko plaća.

Pompezna reklama za najbolji marketinško-poslovni potez crnogorsko-ruskog državno-privatnog kapitala urodila je plodom, i preko 50.000 ljudi sjatilo se na budvanski Jaz, u želji da čuje "Kraljicu popa", što Madonna uistinu i jeste. I što je i dokazala.

MUČENJE: Nepotrebna gužva izazvana katastrofalnom organizacijom pokazala je još pri dolasku kako će biti onih kojima će da prisjedne dan. A takvih je bilo mnogo.

Iako je naša ekspedicija krenula još oko četiri popodne iz Bara, već sat kasnije naišli smo na "čep" kod hotela "Mediteran" u Bečićima. Kolona automobila je "kreni-stani" milila još sat vremena do Jaza, ali smo se poučeni iskustvom sa ranijih hepeninga brzo snašli za parking. U privatnom posjedu. Uskoro su se otvorile i kapije koncertnog prostora, i počelo je mučenje. Nepregledna masa ljudi slila se jednom jedinom postojećom ulicom ka koncertnom prostoru, sve do prvog "uskog grla", gdje su se odvajali VIP-ovci od prostog puka. Čekalo se dvadesetak minuta na prolaz ka "pravim" ulazima, a nervoza podupirana sitnom, dosadnom kišom prekidana je divljačkim uletanjem vozača VIP-ovaca u masu čekača, te osornom vikom "specijalaca" koji su i bukvalno razgrtali prisutne. Međutim, naredni - katastrofalni i neshvatljivi kiks - dešava se na raskršću između onih sa jeftinijim i skupljim kartama: nidgje table, nigdje natpisa, nigdje obavještenja kuda da se ide, jedino na improvizovanom uzvišenju stoji grlati i plećati uniformisani lik, i upadljivim nikšićkom naglaskom viče: "Oni sa kartama od 75 i više eura ovamo, a vi drugi na ulaz 3" (što bi značilo da se upravo tu, u mrkloj tami, nalaze i ulazi 1 i 2, mada to niko nije znao).

NOVA IZNENAĐENJA: Ostatak odiseje ka mjestu ulaska u koncertni prostor protekao je iznenađujuće lako - mjere predostrožnosti su bile gotovo smiješne, za razliku od onih na "Stonesima" ili Kravitzu, recimo: samo malo pipkanja i ovlaš zavirivanja u torbe. Da ovo nije prazna priča, pokazuje i podatak da sam nesmetano ušao sa (zabranjenim) fotoaparatom, a moj kolega sa (zabranjenom) kamerom, da je moj brat unio (zabranjenu) bocu s vodom, a da mojoj ženi čak ni kupon na karti nisu iscijepali, već je jednostavno prošla kroz punkt. Pravi propust, pak, tek počinje da se uočava - kako koncert odmiče, masa počinje da "radi", tako da prvih tridesetak redova nije moglo ni da ruke pomjeri. U opštom metežu, atmosfera je naelektrizirana, a alkoholisani momci često dovode situaciju na ivicu incidenta i fizičkog sukoba, sve do kraja koncerta. Nikakvog obezbjeđenja u toj masi nije bilo; a ako ga je i bilo, bilo je nevidljivo, jer ih je moralo biti bar deset puta više za toliko ljudi. 

U očajnoj poziciji našli su se svi koji su krenuli nakon pet popodne. Bili su blokirani oko Budve, a dio ekspedicije iz Bara stigao je, recimo, na koncert tek usred Madonninog nastupa. Mnogo ih je i odustalo na cesti, zaglavljeni u beznađu - računa se, barem nekoliko hiljada. Uz to, autobus sa brojnim fotoreporterima domaćih i inostranih redakcija ostao je zaglavljen u gužvi, pa ni slika sa koncerata nema kao što bi trebalo.

PRINCEZA ROBIN I KRALJICA MADONNA: Svi prisutni su ostali zapanjeni grandioznošću bine: između dva slova "M" "izvezena" na džinovskim platnima Swarovski kristalima našlo se 90 metara prostora, a pored njih (pokazalo se: prijeko potrebni) video-bimovi. Veče je otvorila razigrana indie-electronic-pop švedska pjevačica Robyn Miriam Carlsson, a raskoš svog glasa znalački je dokazala u minimalistički postavljenim numara u rasponu glas/bubanj. Uz to, publiku je ova UNICEF-ova ambsadorka dobre volje, potpuno nepoznata kod nas, a veoma cijenjena u svijetu, zabavljala uz obrade Nenah Cherry, Salt’n’Pepa, Snoop Dogga... Odličan Madonnin odabir za predgrupu.

A onda je nakon pauze od pola sata i kašnjenja od 45 minuta, počelo ludilo. Vrhunska produkcija, savršen zvuk, zadivljujuća koreografija, a najviše od svega spektakularne video-projekcije koje su na ekranima pratile svaku pjesmu, razdjeljivale blokove, upadale (vokalno) u pojedine numere... Briljantna režija čitavog spektakla stvar je po defaultu, a ovo je bio najupečatljiviji segment za ljubitelje primijenjene umjetnosti.

CIGANKA IZ AMERIKE: Tokom nastupa Madonnu (koja i bukvalno nije stala igrajući puna dva sata, uz energiju i na način na kojem bi mogle pozavidjeti i 18-ogodšnjakinje) je na bini pratilo 20 igrača i 12 članova benda, a sam koncert bio je tematski podijeljen u četiri dijela.

Prvi, "Pimp" je hommage je dvadesetim godinama prošlog vijeka, no, to je samo bila uvertira za "Old School", u kome je Madonna prisutne vratila u šarene osamdesete, podignuvši na noge Budvane i goste sa "Vogue" i "Into the groove". U “She’s not Me” se poigrala s inkarnacijama iz vlasite prošlosti, djevičanske i one prenaglašeno seksualne, raskrinkavši plesačice odjevene poput nje u raznim djelovima karijere.

Uslijedio je raskošni "Gypsy", crossover popa i romske muzike. Publika se otkravila na "Đelem, đelem" i ostala prijatno zatečena izmijenjenim hitom "La isla bonita", u koji je bila utkana romska "Lela Pala Tute". Drugi highlight večeri bila je Madonna u Joan Baez izdanju, nasmijana i svjesna svega pozitivnog i negativnog u svom nastupu, sa gitarom u ruci i pjesmom "You Must Love Me" iz "Evite" za koju je dobila Oscara. 

Nakon posljednjeg, ekološki i politički angažovanog video-interludija "Get Stupid (About saving the planet)", u kome se natpisi “Sale, Cheap” smjenjuju sa katastrofičnim kadrovima ljudskih moralnih i realnih kataklizmi, a poznate mirotvorne ličnosti trepte ekranom, uslijedilo je grande-finale. "Rave" je donio prearanžirane hitove "4 Minutes", "Like A Prayer" (video-materijal iznad glava pun je riječi kojima pripadnici različitih religija nazivaju boga, uz citate iz Biblije), "Ray Of Light", "Hung Up", pri čemu je aranžman ove potonje, recimo, ulazio u bučne i sa Madonnom nespojive heavy metal-grind core vode (Madonna dobar dio koncerta provodi s gitarom u ruci, i veoma simpatičan izgleda njen đački napor da prstima pogodi polja za akorde, glumeći rock heroinu). Za kraj je ostavljena "Give It 2 Me" sa horskim pjevanjem i projektovanim natpisom "Game Over" nakon povlačenja "Kraljice". Naravno da nije bilo bisa, bilo ga je besmisleno i očekivati, jer je čitav "Sticky and Sweet" show koncipiran kao pozorišna predstava sa unaprijed ucrtanim koordinatama muzike i scene. Desetak minuta nakon koncerta, Madonna je sa Jaza poletjela helikopterom.

DA SE NE LAŽEMO: I još nešto, da se ne lažemo, Madonna je prosječna, ako ne i loša pjevačica, što se najbolje moglo vidjeti po bezbroju falširanja, dok se u numeri "Borderline" linija podnošljivosti spustila daleko ispod dozvoljavajuće razine. Ali, ovo i nije bilo natjecanje za Prvi glas Crne Gore, već spektakularan show, ovdje nikad viđen, i tako ga i treba doživjeti.

Situacija sa saobraćajem je u povratku bila još gora nego u dolasku. Veoma hladno vrijeme (devet stepeni) "pomelo" je pješake, koji su se pokunjeni pokušavali dočepati bilo kakvog zatvorenog prostora u vidu autobusa ili kola, a uključivanje automobila u promet sa parkinga od Jaza do Lastve trajalo je, vjerovali ili ne, gotovo puna dva sata. Da rezimiram -  za spektakl: ocjena pet plus, za organizaciju: dva sa dva minusa, čisto da ne bi bila neprelazna ocjena.