ŽELJKO MILOVIĆ, urednik sajta:

Jedno je sigurno - "Evrovizija" kakvu smo voljeli, samit lakih nota i vedrih melodija - više ne postoji. Sada je to poligon za afirmaciju država i njihovih manje-više pritajenih nacionalizama, i globalni dokaz da je angloamerička kultura i definitivno porobila svijet.

Nakon pobjede grupe "Lordi" prošle godine, Finska je dobila pravo organizacije "Eurosonga" i svoj su posao, opšte je mišljenje, odradili na besprijekoran način. Izvanredan enterijer "Hartwall Areene" i svjetlosni efekti kakvi do sada nijesu viđeni na ovakvom takmičenju samo su djelić atmosfere u kojoj je sve funkcionisalo, do najmanjeg detalja. Takmičile su se rekordne 42  države, a među njima prvi put Srbija, Crna Gora i Češka. Prva je postala pobjednik, druga bila pri dnu, a treća na samom dnu na kraju natjecanja.

SKRIVENI ADUTI MALIH DRŽAVA: Raznorodnost stilova bilo je glavno obilježje "Eurosonga 2007". U želji za autentičnošću izraza, svježinom i atraktivnošću, posezalo se za skrivenim adutima, i upravo su male države bile te koje su intrigantnošću učinile da ovogodišnje takmičenje bude jedno od najkvalitetnijih u posljednjem desetljeću.

Tako je Bugarska poslala izvanrednu vokalnu solistkinju izvorne narodne muzike Jelicu Todorovu (koja je, uparena sa rave-podlogom Stojana Jankulova, ostavila možda i najjači utisak finalne večeri) i od mene dobila jedan mali, ali vrijedni glas; Ukrajina transvestita Verku Serdučku sa zaraznim euro-disco brojem koji će nas, slutim, masakrirati ovog ljeta beskonačnim ponavljanjem u plažnim barovima; Mađari djevojku iz Malog Iđoša - grada pobratima Bara - Ruzsu Magdi koja je izvodila pravu Allanah Miles blues numeru; Slovenci fascinantnu Alenku Gotar - opersku pjevačicu čije su arije nakalemljene na techno/dance (i na nju sam potrošio tridesetak centi (ne tako, svinje muške - prim. ur), šaljući glas), Irci autentičnu keltsku muziku, koja se nikom osim Ircima theirself nije dopala; Letonci šest tenora koju su, da cirkus bude potpun, pjevali na italijanskom; Rumuni sekstet poliglota... "Bosanski lonac" na evropski način.

Kako se izvođači obično drže one maksime da "ne treba izmišljati toplu vodu", na "Eurosongu" smo se nagledali sasvim solidnih kopija priznatih svjetskih imena - "gruzijsku Bjork" (izvanredna Sopho Khalvashi), njemačkog Frank Sinatru, kiparski "Visage", izraelske "Pepperse", poljsku Fergie, andorske "Sex Pistolse", švedske "Lighthouse Family", bjeloruskog izvođača sa temom iz "James Bond serijala", erotizovanu rusku power-pop verziju "Toxic" Britney Spears (njam, njam, i Britney, i ruski trio krasavica pod imenom "Serebro") (by the way, znate li ko su prva dva člana "Britney Spears Fun Cluba" iz Crne Gore? Ne?), litvanski "Vaya Con Dios", dok su poslovično proračunati Englezi iskopirali sopstvenu grupu, pobjednicu "Evrovizije" iz 1981. - "Bucks Fizz" (očajno i dosadno). Spisak se ovdje ne završava. 

(NE)POTREBAN KURS ENGLESKOG: Malo je bilo država čiji izvođači nijesu pjevali, ili u tekstu imali bar nekoiliko rečenica na engleskom jeziku. Urbana kultura uspjela je ono što nije pošlo za rukom ni najvećim vojskovođama - engleski jezik, kao univerzalni u pop/rock arealu, pokorio je svijet, a pravi primjer globalne anglofilije je i "Eurosong" u Helsinkiju: Mađarska, Makedonija, Bjelorusija, Rumunija, Grčka, Hrvatska, Turska, Švedska, Gruzija, Rusija i još tušta i tma zemalja odlučilo se za ovaj jezik u svojoj pjesmi. I upravo je pobjednička kompozicija, "Molitva" Marije Šerifović, srušila uvriježene ESC postulate da pobjednička pjesma ne smije biti balada, i da mora biti otpjevana na engeskom jeziku. Pobjeda sa pjesmom bez engleskih riječi pošla je za rukom posljednji put švedskoj predstavnici Caroli 1991. godine, dok je balada posljednji put trijumfovala pet mjeseci docnije. 

Samo glasanje proteklo je, kao i proteklih godina, po komšijskom principu, uz nezaobilazan efekat dijaspore. Istini za volju, jedina koja je od skoro svih dobijala poene, bila je pobjednička numera.

EVRO(PSKA)VIZIJA NOVE EVROPE: Ko je mogao i da pretpostavi da će ovogodišnji "Eurosong" bjelodano dokazati da "zajednička, ujedinjena Evropa", o kojoj je u Zagrebu još 1991. pjevao Toto Cutugno, nikada nije postojala.

Sve je bilo jasno kao dan, godinama unazad. Trendovi tzv. komšijskog i dijasporskog glasanja prijetili su da će malignošću zagušiti najpopularniju smotru lakih nota Starog kontinenta, ali su sve do ovog maja zemlje nekadašnjeg Zapadnog bloka s manjim ili većim prećutkivanjem posmatrale preuzimanje dominacije od strane negdašnjih socijalističkih država. Nakon polufinalne večeri helsinškog ESC takmičenja, ventili su se otvorili, i dugo prikrivana netrpeljivost je pokazala svoje ružno lice. Među 15 prvoplasiranih država u finalu, čak 13 je imalo predznak pređašnjih zemalja iza "gvozdene zavjese", a reagovanja koja su uslijedila pokazala su da "otvorena Evropa" i nije baš tako tolerentna kakvom se izdaje.

Počelo je s malim državama. Nakon debakla u polufinalu, u Malti je propagiran bojkot televoutinga finalne večeri, a šef delegacije ove ostrvske zemlje najavio je kako će vršiti veliki pritisak na EBU da se način glasanja promijeni. Delegacija Andore ubrzo je najavila odustajanje od natjecanja, a isto su najavile i druge zemlje.

EMBELISANJE, BATO, DA VIDE I DRUGI KAKO JE TO: Švedski tiražni list "Aftonbladet" je potom na naslovnoj strani donio tekst "Evrovizija je umrla u Helsinkiju", u kome, pored ostalog, stoji kako je "procedura glasanja obesmišljena komšijskim dobacivanjem". "Bild Zeitung" se pitao "zašto Njemačka uopšte treba da učestvuje" i osudio takmičenje zbog "slabih pjesama i sramne razmjene poena", podsjećajući da - kao zemlja Velike četvorke - daju velike pare za održavanje ovog šou-programa. Irski "Times" je opisao srpski nastup kao "žalopojku" i fokusirao se na "tipično istočnoevropsko glasanje", dok je švajcarski "Blick" bio eksplicitan u svojim stavovima. Osvrćući se na njihovog favorita - DJ Boba - koji je na koncu završio kao 20-ti u polufinalu, uredništvo časopisa je tvrdilo kako "nijedna od zemalja Zapadne ili Sjeverne Evrope nema nikakve šanse", jer "glasanje na takmičenju ima malo veze sa kvalitetom nastupa".

Francuska štampa je ESC nazivala "Takmičenjem nove Evrope" , a ugledni "Le Monde" opisao kao "politički nekorektno nadmetanje". Austrijska TV mreža ORF je bila najoštrija, govoreći o "potpuno novoj Evropi" na svom news-portalu, ujedno kritikujući "zemlje - stare čuvare (Evrope) što se još uvijek ponašaju kao da je to Šlager-Gran-Pri". Španski portal www.eurosongcontest.net išao je najdalje u analizama debakla zapadnoevropskih država. Dokazujući tezu o tzv. dijasporskom glasanju, novinari su i doslovno secirali nacionalnu i vjersku zastupljenost "pridošlica" u većini zemalja, i, po njihovom mišljenju, jasno pokazali da je postotak glasova ekvivalentan postotku "auslandera". Cifrom od 400.000 Rumuna u Španiji objašnjavala se dvanestica podunavskoj zemlji, kao i desetka Bugarskoj; nacionalnim manjinama sa Balkana obrazlažu se visoki bodovi austrijskog žirija Srbiji, Turskoj i Bosni; pola miliona Poljaka su razlog poena iz Bjelorusije; 1.5% žitelja Finske, porijekom iz bivše Jugoslavije, maksimalnom broju poena Srbiji, a 280,000 Turaka koji žive u Francuskoj i dva miliona u Njemačkoj razlog "dvanaestica" Turskoj.

Cilj ovako usmjerene medijske kampanje je jasan - pokazati ko je (još uvijek) gazda u kući. Stoga su, još uvijek nezvanično, "neimenovane zapadno-evropske zemlje", kako piše britanski "Sunday Telegraph", zatražile od Eurovision Broadcast Uniona da hitno promijeni glasanje za Pjesmu Evrovizije, jer je, prema njihovom mišljenju, "nepošteno i ne dopušta zapadnim zemljama da se dobro plasiraju, a kamoli pobijede na tom natjecanju". Uz to su te iste "neimenovane zemlje" utemeljitelji EBU-a, dakle, njihov "prijedlog" samo je najava novog principa glasanja na Eurosongu.     

Spomenuti predlažu dva polufinala - jedan za zapadne, a drugi za istočne zemlje Evrope, kako bi se broj potonjih u finalu vidno smanjio,  što bi prekinulo dominaciju "istočnog lobija", nakon što su brojne političke promjene uzrokovale novu kartu Evrope. Kad se tome doda i činjenica da od 15. jula i Azerbejdžan postaje članica EBU, te da će podnijeti molbu za pristupanje Eurosongu u Beogradu, bez radikalnog reza situacija muzičke "Stare Evrope" nije ružičasta. Pritom, autor članka u "Sunday Telegraphu" izrazu "istočne zemlje" daje omalovažavajuću konotaciju - stagnaciju, ratove i očajničku težnju za ulazak u EU.

Ako se usvoji prijedlog utemeljitelja EBU-a, nova podjela "Eurosonga" bi Kontinent vratila u vrijeme hladnoratovskih podjela, a valja podsjetiti da je ovo takmičenje i nastalo prvenstveno zato da bi se evropske zemlje nakon Drugog svjetskog rata ujedinile kroz muziku. "Mnoge bi istočne zemlje iz principa mogle odustati od natjecanja", tvrde upućeni iz EBU.

POLITIKO, I BOGU SI TEŠKA: "Političkih nekorektnosti" bilo je na svakom koraku ovogodišnje "Evrovizije". Nakon što je Verka Serdučka (trivia: pravo ime Andrej Danilko) otpjevao/la "Russia Goodbye", a Izrael preinačio pjesmu zbog ideoloških konotacija, na vidjelo je isplivao i grčki skandal. Maria Bakodinu, komentatorka grčke televizije iz Helsinkija, navukla je na sebe bijes i političara i građana, jer je makedonskoj predstavnici Karolini poželjela sreću riječima: "Srećno, Makedonija". Njezina izjava okarakterisana je riječima "antiistorijska" i "antinacionalna", a solunski vjesnik "Simera" koji je ovoj temi posvetio prvu stranicu, piše kako bi voditelje "nakon ovakvih ispada trebalo dobro povući za uši". To su i učinili, mislim, mogli su samo da je povuku… obzirom da je Grčka članica EU, pa su novinari ipak zaštićeni, a ne kao na brdovitom Balkanu.

Da stvari nijesu bezazlene, pokazuje i primjer liberalnog demokrate Richarda Younger-Rossa koji je pred britanskim parlamentom govorio o "štetnosti Evrovizije po odnose naroda u Evropi". Vrhunac je, ipak, bilo istupanje Toina Mandersa, holandskog člana Evropskog parlamenta, koji je predložio održavanje novog muzičkog takmičenja samo za članove Evropske unije, očito potaknut ekstremno slabim plasmanom "zapadnih" zemalja na ESC, i problematičnim glasanjem. Da i Balkan konja za trku ima, pokazuje primjer režisera nastupa srpskog tima Gorčina Stojanovića. Usred glasanja, on je u direktnom prenosu pozvao srpsku publiku "da ne glasa srcem", poslavši tako indirektno poruku da se uzdrže od davanja poena komšijama Hrvatima, Makedoncima, Crnogorcima i Slovencima.

Gotovo je sigurno da sa politikom ima veze i vijest koja se odmah nakon "Eurosonga" pojavila u britanskom tabloidu "Sun". Jedan od najtiražnijih britanskih listova je ustvrdio da je "Molitva" mogućni plagijat albanske pesme "Ndarija" koju je na festivalu "Top Fest" pjevala Soni Majal. Pažljivo preslušavanje, međutim, otklanja sumnju o postojanju plagijata, jer je istovjetan jedino melodijski pokret u prvom taktu. I londonski "Independent" je bio pun "adekvatnih" članaka. Uz tvrdnju da je "'Molitva' uperena protiv onih koji žele Srbiju u izolaciji", novinar lista tvrdi da su "izgubljene bitke oduvijek prisutne u srpskoj kolektivnoj svijesti, a osjećanje dobijene bitke gotovo nepoznato, što možda objašnjava erupciju radosti zbog evrovizijske pobjede Marije Šerifović".

TISOČ LET ŽE, ZEMLJA PLEŠE (2x): Srbi su, nakon spektakularnog dočeka "Eurosong" pobejdnice, imali i "treće poluvrijeme" ESC meča. Nakon što je Šerifovićeva kao heroj nacije obišla srpsku skupštinu, krenula su prisvajanja političkih partija, a šlag na tortu bio je raskid saradnje pobjednice "Eurosonga" i RTS-a, kuće koja ju je poslala na takmičenje. Da cirkus bude potpun potrudio se "Supermen" Tijanić izjavivši za Šerifovićkinog menadžera Sašu Mirkovića da je magarac, "koji liči na medveda na malom biciklu u ruskom cirkusu". Kao posljedica ovih dešavanja, Marija Šerifović je na sedmodnevnu evropsku turneju otišla bez pratećih vokala, ali i bez kompozitora pobjedničke numere Vlade Grajića. Zanimljivo je da se Saša Mirković ne bi ni pojavio u "Hartwall Areeni" da mu Crnogorci nijesu dali akreditaciju - Tijanić, naime, nije smatrao da mu je mjesto u Helsinkiju.        

I dok se u srpskim novinama Vranje i Kragujevac preganjaju odakle je pobjednica "Eurosonga", potežući "dedu Jaška, sina Šerifovog, jednog od najboljih harmonikaša Srbije", "Čaniju - sjajnu pevačicu" i "baba Lepu, vrhunsku pevačicu", u Crnoj Gori kao da je vrijeme stalo. Naime, na zvaničnom sajtu crnogorske državne televizije -www.eurovision.rtcg.org, u odjeljku "Eurosong" nema ni pomena o rezultatima u Finskoj. Kod njih će, i dalje, "Stevan nastupiti u polufinalu Eurosonga 2007, 10. maja, i ukoliko bude među najboljih deset u toj večeri kvalifikovaće se za učešće u velikom finalu 12. maja". Zadnje ažuriranje informacija o Faddyju, njegovim aktivnostima, nastupima i promocijama zabilježeno je datumom - 27. februar. Možda i to dovoljno govori zašto je Crna Gora završila 37-ma od 42 zemlje.

Nije sve u dobrom pjevaču, nešto je i u državi koja stoji iza njega. Kotoranin je otpjevao svoju pjesmu najbolje u karijeri, ali sa numerom u koju je uloženo samo nekoliko stotina eura, bez savremene produkcije, ne može se parirati projektima ostalih zemalja. Uz to je logistika bila slaba ili nikakva, pa je jedino vrijedno pomena kvalitetan spot koji je ostao iza ESC 2007.

Posebno iritirajuće (i neshvatljive) su izjave Dražena Baukovića, portparola "Montenegrosonga" o navodnom trinaestom mjestu u polufinalu, o čemu nema ni govora. Svi, ali apsolutno svi web-sajtovi koji tretiraju "Eurosong" donijeli su konačne tabele u kojima bjelodano stoji da je Montenegro završio sa samo 33 boda na tužnom 23-ćem mjestu od 28 učesnika, sa istim brojem poena kao Estonija. Iza nas su jedino Izrael, Malta, Belgija, Austrija i Češka.

Takvo iskrivljavanje istine nikome ne služi.

Ili možda nekome ipak da?

Mi volimo da šminkamo istoriju, možda za 15 godina Faddyja proglasimo i za pobjednika "Eurosonga", u ovoj državi je sve moguće.