INTIMA
22.02.2007
kadar:0204
Navlačeći lice heruvima, Mefisto, kako ga je Tavita od milošte zvala, ušao je u salon za meditaciju. Na malom metalnom stočiću cinober boje sa okruglom mermernom pločom i kineskim erotičnim crtežom, stajala je boca najoriginalnijeg viskija blek-lejbl, vitražna posuda sa ledom, starinska čaša sa postoljem, kutija sa virdžinija duvanom, nekoliko lula i muštikli, razbacane samolepljive kartice i ogromna kutija sa šibicama... Mefisto Skot je ovih nedelja živio onako kako je zamišljao život Egona Šilea, tragično preminulog i obdarenog
austrijskog slikara. Nije znao kako da dobavi gomilu nagih žena koje bi mu pozirale, ali da bi sebi pojasnio sudbinsku povezanost predvidio je da će umrijeti od ptičjeg gripa, jer je Šile umro od španskog gripa. Egon je umro u dvadesetsedmoj godini, a Mefisto bi zbog uspjelog performansa svoje uobrazilje morao prepoloviti svoje godine. Imao je bogatu kolekciju ženskih čarapa sa kojima se igrao u nedostatku modela.
Nisam morao da glumim sličnost, ni sa gospodinom Skotom, ni sa njegovim uskrslim dvojnikom. Meni je jedinu trajnu tetovažu na lijevoj ruci, u 17. godini, uradio ciganin Jocke, u jednoj internatskoj sobici, dok je njegova mlada žena kao model pozirala studentima likovne akademije.
kadar:1910
Mefisto Skot je Gospodu Glembajeve čitao tri puta, baš onoliko koliko i ova drama Miroslava Krleže ima činova.
Prvo čitanje je uklopio u početak radnje prvog čina, u noći između jedan i pola tri. Bio je maturant i u ušima su mu zujale nejasne riječi koje je Leone upućivao svojoj sestri Anđeliki ili Beatriči, koja je imala tu sklonost da čitaoca drame posmatra iz svog portreta koji je uljepšavao Crveni salon. Bila je ponosna na svoju žutu baroknu večernju haljinu i ogromnu lepezu od nojevog perja. Još i danas Beatriče posmatra M. Skota iz svoje davno uspavane prošlosti...
Drugo čitanje je uklopio u početak radnje drugog čina, između pola tri i pola četiri, samo nekoliko hiljada noći poslije prvog čitanja i imao je deset godina više od Dr. fil. Leone Glembaja i već je saznao za značenje riječi "bezbožni simbolizam’". Tada je prvi put osjetio ugriz sopstvenih riječi i još do danas nosi bol koji mutno ostavljaju sinovljevi zubi na očevom srcu. Znao je da svaki sin od svih očevih žena jedino voli svoju majku. Čim postane otac, sinu poispadaju zubi. Kasnije, u porodičnoj kutiji za nakit, trnu zajedno ti ljubavni zubi bez razlike da li su danijelovske ili glembajevske provenijencije. Jedino nadgrobni kamen čuva
grobnicu uspomena...
Treće čitanje se poklapa sa vremenom radnje trećeg čina, u noći Svetog Nikole, oko pet sati ujutro. Od nas trojice jedino će se Leone ponovo zaljubiti u svoju maćehu Barunicu Kasteli. Mefistu je otac umro prije 33 godine, Leone je ostao u svojoj drami, Mefisto se zaključao u kabinetu voštanih kipova, a ja nastavih u vrtu da slušam cvrkut ptica...
kadar:0911
Gospodin Skot me je zamolio da pomenem Viljema Tekerija iz dva razloga: Prvi je da je ovaj engleski pisac, novinar i karikaturista rođen 139 godina prije rođenja Mefistovog dvojnika, a umro je prije 158 godina prije njegove smrti (Mefisto zna da će umrijeti 8. januara 2021. godine, u pet časova).
Drugi razlog je taj da je Tekeri napisao roman "Vašar taštine", koji ima 795 stranica. Mefisto, koji mrzi debele žene i debele knjige, zaključi da ovaj hvaljeni roman ima previše književnog sala. Nasuprot tome, oduševljavale su ga Čehovljeve priče kojima, kako voli da kaže, svako rebro se dobro vidi. Ipak, iz radoznalosti sproveo je anketu, i od stotinu probranih ispitanika među kojima je bilo profesora, studenata, pisaca, muzičara, glumaca niko nije ni znao, ni čuo, za jednu od vertikala britanske literature, za Viljema Tekerija. Svi su obožavali popularnog sugrađanina Nikolu koji je blizu 100 dana živio u kući Velikog brata.
Za utjehu Mefistu prepričah sudbinu "Putnika prve klase" koji do nas putuje još od Čehovljevih dana.
- To sam ja. Vi ste čovjek inteligentan i u godinama, niste čuli ni jednom za mene, to je veoma uzbudljiv dokaz! Vjerovatno boreći se za popularnost, ja nisam uopšte radio ono što je trebalo. Nisam znao prave metode i, želeći da uhvatim slavu za rep, nisam joj prišao s prave strane - kriknu Krikunov
Za ovaj život premalo je jedan, a dvojica nas je premnogo... Shvatih da Glupi Avgust priča sebi u ogledalu... jer gospodin Skot je već izlazio iz ovog kadra kao vječiti "putnik druge klase":
"ŽIVA ISTINA"
U istoimenoj TV emisiji gostovao je svjetski čovjek i naš prijatelj Dr Isak Abidžis, koji nas je oduševio između ostalog i prirodnom jednostavnošću velikih ljudi, neposrednošću, da je bilo nemoguće ne povjerovati da nije jedan od nas, čak i kad bi to - nas - predstavljalo najužu familiju. Kad ima vremena živi i u Santa Barbari, gdje ima svoju kuću (tamo i najmanji stančić košta oko milion dolara), svoju obalu i svoje more. Žali se da se ne može kupati u svom moru jer je zagađeno, da ne može jesti svježu ribu iz svog mora već jede zamrznutu ribu čak sa drugog kraja svijeta. Žali se na visok standard Zapada hvaleći prirodne ljepote naše skroz još nerasprodane Crne Gore. Dosta hvalio, a najviše upozoravao! Gospodin M. Skot je shvatio da će kupci našeg mora izgraditi sve sa bezbroj zvjezdica, produžiti turističku sezonu na deset mjeseci i ostati kod nas. U paničnom strahu da bi doseljenici mogli unaprijed pokupovati sva grobna mjesta, pohitao je u preduzeće "Granit", i na barskom groblju sa metaforičnim imenom Gvozden Brijeg kupio za sebe svježu, nadajući se i za dugo praznu, grobnicu. Svi su se iznenadili kad je zatražio grobnicu sa pogledom na more, ali zahvaljujući prijateljstvu sa vlasnicima "Granita" pronašao je jednu od posljednjih takvih. Saznajući da će uskoro ta srčana strana groblja biti osvijetljena, M. Skot se dao u potragu za nekom od fotografija iz albuma svoje mladosti kojom bi, kad za to dođe vrijeme, mogao konkurisati za jednog od fotogeničnijih mrtvaca. (ŽIVA ISTINA)
U 2006. godini Madona je usvojila dječaka iz Afrike Dejvida Banduu, Hajdi Klum je rodila dječaka sa komplikovanim imenom – Johan Rili Fjodor Tajvu Semjuel, Bruk Šilds je dobila sina Normana Rokvela. Među poznatima roditelji su postali i Donald Tramp, Don Džonson, Melanija Knaus, Anđelina Džoli i Bred Pit... I kod nas su rode radile prekovremeno kao i u Holivudu. Najpoznatiji novorođeni dječak kojeg ja poznajem je Matija Cvetković, mlađi unuk gospodina M. Skota. (ŽIVA ISTINA)
Vijest da je preminuo Džerald Ford, bivši 38. američki predsjednik, u 94. godini, prisjetila je M. Skota na obavezu i želju da se telefonom čuje sa svojom 98-ogodišnjom bakom po majci Milesom. Baka ima svoj mobilni telefon, ide u svakodnevne šetnje po nekoliko kilometara, sama kuva i pere i odlično čuje i vidi. Kad joj je unuk Skot prošle godine, čestitajući rođendan, poželio da napuni 100 godina, nezadovoljna ali nasmijana slavljenica je odgovorila: Zar samo još tri godine! (ŽIVA ISTINA)
EO IPSO
Gospodinu M. Skotu nisi mogao prodati priču o poeziji, jer je u saznanju da je ona nešto mnogo više od pričanja o njoj. Eo ipso, kada bi htio imitirati nekog od kvaziintelektualnog pjesnika napisao bi stih: /Frivolna slika fotogenične sjenke/. M. Skot osjeća da između ovih riječi ima poezije, zamirisala mu je, ali ni u ludilu je ne bi nastavljao, a kamo li objavio. Međutim ,volio bi da pred nekom drskom šupljoglavom sujetom brani značenje ovako slučajno poređanih riječi. Pozvao bi se na etičko-religiozne rasprave Serena Kjerkegora, u kojima ovaj mislilac iznosi da smatra frivolnim kad se ljudi usuđuju slikati Spasitelja, i još uz to sa umjetničkog stanovišta zaključivati koliko mu istinski ta slika liči. Svako ko u sebi traži spasenje ne smije praviti svoju sliku po Njegovom liku. Na Njega se ne može ličiti. Zato je pjesnik otišao u sliku sjenke i to zamislite kakve - fotogenične sjenke. To je najveći stupanj u metamorfozi sjenke. Spasitelj smije dati glavu za istinu i odlazi u Pleromu. Grešnik takođe smije dati glavu za istinu i odlazi u fotogeničnu sjenku. Ako si već riješio da je daš, eo ipso (samim tim) nastavi da ćutiš. Svaki ćutljiv čovjek ima najviše snage za djelo, kako nas uči Kjerkegor...
M. Skot ne zna o vjeri čak ni onoliko koliko je potrebno bilo kojem čovjeku, ali je razumio odnos Onoga koji dolazi iz vječnosti, i zašto se Raspet vratio u vječnost da bi nam uvijek dolazio... M.Skot cijelo svoje biće poklanja Onome koji će doći odbivši krunu samo jednog vremena.
Vjeruje da ga je Nemesis - grčka boginja sudbine odabrala da i kroz njega Promisao nešto zapiše. Zbog toga je osjećao samoobožavanje! Upoznao je i trenutke samoprezira, a učeni spisi kažu da je ponos nekog čovjeka najveći baš kad se nađe između samoprezira i samoobožavanja. Uz ono što su mnogi o njemu rekli, znao je da je neosporna istina da je rođeni pjesnik i da piše iz ponosa. Eo ipso (samim tim) poštovao je svoje vrijeme ništa
manje i kad ga ono nije razumjelo. Želio je u njemu da se ispuni...
Razmišljajući o sličnostima između apostola i genija, gospodinu M. Skotu se nametala jedna poprilično ne naivna misao. Ako je genije u mladosti morao biti vunderkind (čudo od djeteta), apostol koji nije imao svoj život, već je isključivo boravio kao božji glasnik, mora da je u djetinjstvu boravio kao učenik kojem nadvrijeme poklanja ili uliva svoju strast. Da li bi se njihovo, a i naše vrijeme, bez njih moglo samo o sebi brinuti? Vrijeme ubija čovjeka kad mu se on divi. Čovjek ubija vrijeme kad mu se ono divi. Prosječni ljudi žive u ljubavi sa prosječnim vremenom. Eo ipso (samim tim) lakše podnose zajedničke zablude...
|
