ČOVJEK - POMORSKI INSTITUT

- Imao sam šest godina kada sam se prvi put susreo sa brodovima, sa ocem sam 1959. noćio na parobrodu "Zeta", privezanom u pristaništu Lipovik kod Rijeke Crnojevića. Ne mogu zaboraviti svijetlo u daljini koje se promaljalo kroz mali okrugli prozor kabine…

Dječačka impresija s početka priče trasirala je životni put VASILIJU VASKU JANKOVIĆU, diplomiranom inžinjeru pomorstva iz Bara. Potrošio je u međuvremenu pola vijeka i nekoliko desetina hiljada ispisanih i iščitanih stranica, sve za ljubav prema pomorstvu koje mu je istovremeno profesija, hobi i opsesija. Zvanično referent za odnose sa brodovima na gatu II u AD Luka Bar, Janković bi bio idealan sagovornik Džozefa Konrada i Hermana Melvila, koji bi u njemu zasigurno našli dostojnog pripovjedača. Šta drugo i reći o čovjeku koji u ovom trenutku ima za štampu spremnih barem 12 knjiga o najrazličitijim pomorskim temama, pri čemu je sam plovio nepune tri godine, ali isključivo u dječačkim danima, i to ljeti sa ocem na brodovima bivših crnogorskih kompanija?!?

- Posljednjih petnaestak godina intenzivno sakupljam stare razglednice i fotografije domaćih i stranih brodova, dosad ih je u kolekciji preko 3.000. Pribavio sam stare zapise o brodovima sa Skadarskog jezera, istražujem arhivsku građu iz oblasti pomorstva i crnogorskih brodarskih preduzeća. Ne propuštam nijedan dan da ne pročitam ili napišem nešto o pomorstvu, dešava se da me žena zatekne nad knjigom kad se sprema za posao. Iz jedne teme izranja druga, sada sam skoro kompletirao materijal za knjigu o našim potopljenim brodovima - priča živi leksikon crnogorskog pomorstva.

Jankovićeva stručna kućna bibilioteka ima preko hiljadu naslova iz pomorstva, i raste maltene iz sata u sat. Ogroman broj podataka kojima raspolaže, Vasko je dosad sistematizovao u pet stručnih radova objavljenih u Pomorskom godišnjaku. Knjigu o parnim brodovima, koju je spremio za učenike srednjih brodomašinskih škola, trebao je  da objavi prije tri godine, "no, počeh nešto o Skadarskom jezeru, pa se raspisah na tu stranu".

Porodična istorija sagovornika NBN isprepletena je sa poslijeratnim razvojem crnogorskog brodarstva. Otac Veliša radio je kod "Lovćenskog preduzeća" koje je održavalo teretni i putnički saobraćaj na Skadarskom jezeru. Kada je "Lovćensko" rasformirano, brodovi su ušli u sastav novootvorenog "Galeba" sa sjedištem u Rijeci Crnojevića, gdje je Vaskov stric Dušan bio među prvim zapovjednicima, a potom i direktor.

- Moj otac je iz "Lovćenskog" sa nekoliko kolega otišao na more, na brodove obalne plovidbe koji su saobraćali od Ulcinja do Kopra, ponekad i do Albanije i Italije. Ti brodovi su ušli u sastav "Jugooceanije", a 1961. dodijeljeni su novoformiranoj barskoj "Prekookeanskoj plovidbi". Svakog ljeta sam provodio cijeli raspust sa ocem na brodu, to su za mene bili pravi doživljaji, pored svih većih luka na Jadranu, pristajali smo na Korčulu, Brač, Hvar, Rab.

Razgovor sa ovim čovjekom otvara vrata vremeplova koji vraća u dane davno zaboravljenih brodarskih preduzeća AD "Boka", "Zetska plovidba", "Brodarsko Herceg-Novi", "Lovćensko preduzeće", "Jugooceanija", privatno preduzeće "Sekulović i drug", Đuro Todorović, "Galeb", "Prekooekanska"... Spletom okolnosti, ili ironijom sudbine, i pored velike želje, Vaskova noga nakon završetka škole nije kročila na palube njihovih brodova!

- Po završetku škole nijesam se mogao zaposliti u "Galebu", pa sam izvadio matrikulu, i predao papire u "Prekookeansku", gdje mi je otac stekao zasluženu penziju. Ni tu nije bilo posla za mene, kao ni u "Atlantskoj plovidbi", "Jugooceaniji", "Jugotankeru" Zadar, "Splošnoj" u Kopru, sve molbe uzalud! Tako se 1976. zapošljavam u Luci Bar gdje radim do danas. Žestoko je bilo u prvih mjesec-dva, preko 40 tuča - mi izbijemo nekoga, neko izbije nas, no, bilo je života, bavio sam se sportom.

Neutaljiva žeđ za znanjem o pomorstvu dovodi ga, uporedo sa radom, do diplome - prvo Više pomorske škole, brodomašinski smjer, a nakon toga i Pomorskog fakulteta, sve finansirano iz sopstvenog džepa. Janković veli da je na poziv iz Luke da se od plate pomogne "Titov fond za najbolje đake" nekoliko godina izdvajao po 5.000 dinara mjesečno "dok su mahom svi davali minimalnih 500 dinara".

- Međutim, za moje školovanje iz firme nije bilo ni centa, dok su u to vrijeme  ostalim vanrednim studentima njihova preduzeća redom snosila te troškove. No, neka, to mi je zahvalnost što sam u Luci Bar gasio dva velika požara - jedan u skladištu, a drugi na brodu "Ulcinj" na obali Volujica, gdje sam spasio pretovarni most, pri čemu sam se i povrijedio.

Ukazujući da bi njegovim angažmanom trebalo da se bavi "makar 10-15 ljudi iz oblasti pomorstva", Janković se na iskazanom razumijevanju za svoje istraživačke poduhvate zahvalio, kako samim stručnjacima i privatnim kolekcionarima, tako i institucijama od arhiva do muzeja. Brodovi ipak nijesu ograničili njegovo pregalaštvo, u Baru i Crnoj Gori sagovornik NBN prepoznat je  kao vrstan numizmatičar, ali i kao pasionirani istoričar. U jednom periodu bio je i kolumnista "Barskih novina", u kojima je pisao o starom novcu Crne Gore.

- Pored brodova, izučavam moj zavičaj - Rijeku Crnojevića - od postanka 1475.  do danas, i o tome sam napisao knjigu, a izučavam i Skadarsko jezero i mnoge druge stare stvari koje treba otrgnuti od zaborava.

vrh strane