IGRAČE NE VRIJEĐAM, ČAK NI GOSTUJUĆE
 Ko ne zna za debelog Manola, koji lupa u bubanj i bodri špansku reprezentaciju na svakoj utakmicu? A za navijače "Liverpula", pred čijom se himnom "You’ll never walk alone" tresu šortsevi protivničkih ekipa? E, ima se i Bar sa čime pohvaliti. Zove se Svetislav Marković, ugostitelj je iz Bara, i bio je na skoro svakoj fudbalskoj utakmici "Mornara" u posljednjih 20 i više godina. Ako ste ikad šetali pored mora (a jeste), dok se igra fudbal na Madžarici, čuli ste i njegov glas kako bodri igrače i "dere" po sudijama. Nećete znati o kome se radi sve dok vam ne kažem njegov nadimak – Śaro!
- Za sebe kažeš da si jedini pravi Topoličanin, kako to?
- Rođen sam u zgradi na Topolici, u čuvenoj Željezničkoj zgradi, a ne u bolnici u Starom Baru, tako da sam rođeni Topoličanin. Kao mali oduševljavao sam se kako su igrali Pero Dragišić (malo je plovio, malo igrao fudbal), Kepo Vujović (nije se nimalo promijenio, a davao je nevjerovatne golove), a Miki Mašanović je posebna priča. Sve ih pamtim, Lale Bokan, Veśo Bokan, Željko Bokan, Dragan Kostić, Taske Nikezić... To je bilo uživanje gledati.
- Sudeći po tome kako glasno navijaš na današnjim utakmicama, rekao bih da uživaš isto kao nekad...
- To jednostavno izađe iz mene. Ja volim da nekako učestvujem u tome, volim da sam prisutan. To nije želja da dominiram tamo, već da pomognem našim momcima. Pogotovo dosta vičem kad sudije prave neke očigledne greške. Oni me izlude. Ali isto, na kraju me svaki sudija pozdravi, sve ih poznajem i svi mene poznaju. Stvarno, svi mi se prije utakmice javljaju!
- Ali, ti se baš nikad ne umoriš, i kad je muk na tribinama, uvijek bodriš igrače, a umiješ da budeš i žestok.
- Ja ne volim da psujem, jedino sudije pomalo. Igrače ne vrijeđam, čak ni gostujuće, ipak su to nečija djeca. Čak i smirujem nekad publiku kad krenu da ih vrijeđaju. Dešavalo se da se gostujući igrači "vade" da pričaju sa mnom kako ne bi dobili žuti karton, a u stvari prigovaraju linijskom sudiji. Nikad ne vrijeđam igrače, samo sudiju. I uvijek ga molim da oprosti igraču kad napravi prekršaj za karton.
- Kakav je tvoj odnos sa igračima?
 - Sa svim igračima dobro, i ta djeca me znaju dobro. Meni to prija. Ja sam njima prošlih sezona donosio po paketić "Rose" ili soka od jabuke. Učestvovao sam kada je klub bio slabije organizovan, pomagao, a sad nema potrebe. Mogu da se mijenjaju direktori, vlasnici, ali ću ja uvijek biti vjeran imenu "Mornar". Znao sam da poslije utakmice komplet prvi tim povedem u "Napolitanu" na palačinke. Žigić me zna kao "Džombu", jer sam ga ja tako zvao, dok je bio u Baru, u vojsci, i igrao za "Mornar". Sjećam se jednom kad je bio u vojnom kamionetu, onako visok, proturio se pola preko prozora i viče: "Śaaarooooooo!", a ja njemu: "Džomboooo!". I sad kad dođe u Beograd, svaki put me pozdravi preko Mika Novakovića. A za Srđana Radonjića da ne pričam, sa njim se čujem kad dođe u Podgoricu. Onda, naš Nikezić što hara po Evropi, i sa njim volim da sjednem kad dođe.
- Gdje si najdalje išao da navijaš?
- Najdalje sam išao do Beograda da gledamo košarkaše, spavali smo po gelenderima u vozu. Inače sam sigurno bio na svim fudbalskim utakmicama koje je "Mornar" igrao u Baru u posljednih desetak godina, a i na bliža gostovanja po primorju i do Podgorice. I to mojim autom. Pokupim svoju ekipu, koju najčešće čine Tomica Milanović, Boro Raičević, Žujka, Milo Obradović i Milan Madžar, i odmah krećemo. Ne mogu da čekam da se ostali spremaju, eksplozivan sam, ko se spremi u momentu - ide sa mnom. Nikad nijesam imao problema na gostujućim terenima. Jedini ja mogu u Grblju da navijam, da me niko ne dira. Oni su malo teški prema gostujućim navijačima, pored njih ne smije niko da se čuje. A meni su rekli - "Ti možeš da vičeš koliko hoćeš".
- Kako te trpe kući, kad toliko voliš "Mornar"?
- Svi razumiju moju strast. Kad je utakmica, ja se samo obučem i idem. Znaju da to ne mogu da propustim. Prije mjesec dana bilo je jedno pokajanje, a ja sam pobjegao da gledam "Mornar" - pola sata iz auta - ali sam morao doći. Pa, i kad mi se brat ženio prije 17-18 godina, morao sam da popodne pobjegnem sa svadbe jer je "Mornar" igrao!
Dragan Marović, april 2007.
vrh strane
|
