Barska dijaspora je rasuta širom svijeta, na svim kontinentima "plave planete" nalaze se negdašnji žitelji naše opštine, ili njihovi potomci. Teško je reći kada je počelo raseljavanje ovog područja, ali je to svakako moralo biti za vrijeme velikih nevolja - ratova, gladi, bolesti... Postoje sačuvani dokumenti još iz srednjeg vijeka o organizovanim odlascima Barana u Istru ili Dalmaciju, a veliki broj žitelja Bara i okoline početkom XX vijeka otisnuo se preko okeana. Talas napuštanja barskih sela naročito je ojačao početkom sedamdesetih, a konačni odliv stanovništva uslijedio je devedesetih, za vrijeme krvavih balkanskih komešanja.

Barski iseljenici u SAD rasuti su po silnim gradovima ove velike zemlje, ali se "najčvršće drže" oni organizovani u dva udruženja - u Njujorku i Čikagu. "Primorje" i "Rumija" pomažu da se ne izgubi nit sa zavičajem, jer su "oduvijek znali ko su i što su". 

 
Velike su razlike između "first" i "second generation" Amerikanaca ovdašnjeg porijekla. Prva generacija je teško radila, a imućstvo su stekli teškim radom, mahom zanatskim. Mlađa generacija ima više edukacije, za razliku od emigracije koja je došla prije nekoliko decenija, i više se posvećuje lakšim poslovima u Americi. Rade sa nekretninama, posjeduju restorane, agencije, male kompanije od po 10-15 ljudi, za održavanje zgrada i "remoldovanje" prostorija.

Tekst o genezi barske dijaspore, rad prof. Sulja Mustafića, možete pročitati OVDJE