|
NAREDNO IZDANJE BAR INFA JE U ČETVRTAK, 6. JANUARA
NOVOGODIŠNJA ČESTITKA PREDSJEDNIKA OPŠTINE
Dragi sugrađani,
Iza nas ostaje godina koju je obilježila ekonomska kriza i za koju slobodno možemo reći da je bila teška. I pored nepovoljnih uslova, realizovani su određeni projekti koji su značajno doprinijeli razvoju našeg grada. Jedan dio planiranih projekata se realizuje sporije, ali se od njih nije odustalo, jer želimo da stvorimo ambijent za kvalitetan život naših građana.
U ovim teškim vremenima, na žalost, mnogo je onih koji se bore za egzistenciju i kojima je naša pomoć prijeko potrebna. Zbog toga neće biti organizovan doček Nove godine, kao ni novogodišnji koktel, a sredstva koja su za to namijenjena biće upućena onima kojima je najpotrebnije: djeci sa posebnim potrebama i socijalno najugroženijim porodicama sa područja naše opštine.
Godina pred nama donosi nove izazove, nove nade i očekivanja. Ja sam optimista i vjerujem da ozbiljnim i odgovornim radom možemo nastaviti da razvijamo naš Bar, grad u kome je privilegija živjeti. Predstoje nam ulaganja u značajne infrastrukturne projekte i siguran sam da ćemo ih uz vašu podršku uspješno realizovati.
Na kraju, dozvolite mi da vam u ime Opštine Bar i svoje lično, poželim srećnu i uspješnu 2012. godinu. Želim vam, takođe, da vas posluži dobro zdravlje, da imate puno radosti, sreće i uspjeha na porodičnom i poslovnom planu.
Srećna Nova godina!
Žarko Pavićević
TUMUL U SPIČANSKOM POLJU:
NAJVAŽNIJE ARHEOLOŠKO OTKRIĆE U BARU 2011. GODINI
prvi čin, 11. XII 2011.
PRONAĐEN GROB STARIJI OD TUTANKAMONOVOG
Na lokalitetu Rake, u Spičanskom polju, ispod tvrđave Nehaj pored Sutomora, pronađeno je, sa arheološkog stanovišta gledano, spektakularno otkriće – grob star gotovo 5.000 godina, kakvih na balkanskim prostorima ima samo nekoliko.
Na placu Gruja Adžovića, sina legendarne romske glumice Ljubice Adžović, građevinske mašine Sava Milovića zakačile su, pri čišćenju terena za izgradnju kuće, veliku kamenu ploču, ispod koje su se nazirale kosti. Čuđenju Milovića nije bilo kraja, jer niko od žitelja Sutomora nikada nije pominjao mogućnost postojanja groblja na ovom mjestu.
“Bio je to grob lijepljen glinom, a u njemu kosti i ćup. Na zemljištu iznad njega, bila su prije radova dva velika debela hrasta, tako da sam bio siguran kako je u pitanju neka starevina. Odmah smo Grujo i ja zvali policiju”, kaže Savo Milović, čiji su bageri na svjetlost dana iznijeli drevni grob, više od hiljadu godina stariji od Tutankamonovog.
Ispostavilo se da je građevinar bio u pravu. Bilo je to zaista, sa arheološkog stanovišta, nešto neviđeno u barskoj opštini. Oduševljenje otkrivenim nalazištem nije krio arheolog mr Mladen Zagarčanin, koji već tri dana skoro da ne napušta lokalitet, “naoružan” priborom za crtanje i ostalim pomagalima.
“Ovo je bila šuma, i nalazište nije ucrtano u naše arheološke karte. Zemljane tumule je izuzetno teško otkriti, ali ima logike što je baš ovdje, u ravnici, okružen brdima sa čijih se dominantnih ćuvika može vidjeti. Vjerovatno je riječ o kakvom kneževskom grobu, možda i rodonačelnika grupacije koja je živjela na ovom prostoru”, objašnjava mr Zagarčanin.
“Nakon pronalaženja tumula bagerskom kašikom, obaviješten je MUP, koji je odmah izašao na lice mjesta, a inspektori Goran Lukovac i Vesko Medović su odmah reagovali i pozvali JP Kulturni centar, odnosno Zavičajni muzej u Baru. U mojoj dosadašnjoj poslovnoj karijeri nisam doživio da se sve tako brzo i efikasno odvija, kao kada je zvanični zahtjev došao do Uprave za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore na Cetinju, koja je oformila komisiju na čelu sa arheologom Miletom Bakovićem i konzervatorom Zdravkom Gagovićem. Ova novooformirana institucija je toliko brzo i nebirokratski reagovala da smo mi, za samo nekoliko sati, imali riješene sve potrebne pravne regulative, što je spasilo ovaj nemjerljivo vrijedan arheološki lokalitet iz ranobronzanodopskog perioda”, kaže Zagarčanin.
“Grobnica, tj. cista, kako je zovemo, datuje se u 2.700 god prije nove ere, dakle, stara je oko 4.700 godina. Radi se o tumulu iz ranog bronzanog doba, u arheologiji poznato kao jadranska varijanta tzv. ljubljanske kulture, koja se protezala duž istočne obale Jadrana, ali koja je u jednom trenutku imala kontakte sa tzv. Vučedolskom kulturom u unutrašnjosti. Rađena je sa karakteristikama specifičnim za vrijeme prodora indo-evropskih naroda. To znači da je pokojnik sahranjen u zgrčenom fetalnom položaju, da bi se se rodio ponovo i na onom svijetu”, objašnjava arheolog.
“Grob je tipa mogile ili tumula sa centralnom cistom koja se nalazi u sredini, i sastavljen je od masivnih ploča velikih dimenzija, ali složenih tako da se obezbijedi potpuna vodonepropustljivost - unutrašnjost je potpuno suva kao prije gotovo 5000 godina”, pojašnjava mr Zagarčanin.
Navodi i kako je okolina same grobnice brižljivo pripremana, što se jasno vidi i pri okopavanju koje je u toku. “Prvo se pripremao teren za sahranjivanje, stavljali se određeni darovi, pa se posipalo vrlo rastresitom finom zemljom, koja se nakon toga kadila protiv zlih sila i demona. Onda bi započela izgradnja ciste po ritualu koji je znao trajati i po nekoliko dana. Grob se zaptivao različitim vrstama gline koje su donošene na ovo mjesto specijalno za tu priliku, a pripadnici zajednice su nasipali zemlju kopanu na različitim mjestima. Oko same ciste nalazi se prsten od kamena, radi ritualnog odvajanja prostora mrtvih od prostora živih”, rekao je mr Zagarčanin.
Upravo su se riječi arheologa potvrdile u vrijeme dolaska ekipe Bar Infa, Željka Milovića i Anta Bakovića, na lice mjesta, jer su bageri “Milović Company” uklonili panjeve stoljetnog hrasta sa lokaliteta, a u njihovom korijenju bilo je na desetine sitnog obrađenog kamenja, upravo onog o kome je mr Zagarčanin pričao.
drugi čin, 29. XII 2011.
PAUZA, PA ČIŠĆENJE TERENA
Nakon pauze uzrokovane lošim vremenom, radovi kojima rukovodi arheolog Mladen Zagarčanin, došli su u završnu fazu – impresivni grob, načinjen od kamenih ploča velikih dimenzija, izronio je na svjetlost dana, iščišćen od ogromne količine zemlje, prikupljeni su nalazi iz zemlje koja ga je prekrivala i uklonjen kameni plašt od oblutaka – morskog kamenja, a položaj nalazišta i spoljašnjost groba je iscrtan i spreman za naučna istraživanja.
Među nalazima koje je našoj ekipi pokazivao Zagarčanin nalaze se ostaci škriljaca, kamenih strijela, keramike sa ukrasima utisnutim noktom, a kompletna ekipa arheologa i pomoćnika, naravno i nas iz Bar Infa, nestrpljivo je iščekivala pomjeranje ogromne ploče koja natkriva grob, nakon čega je trebala biti poznata unutrašnjost velikog tumula, u kome je pokojnik sahranjen, uz sve potrebne rituale. Očekivali smo da će se to desiti oko 16 sati, ali nas je mrak pretekao, pa smo centralni događaj ostavili za pretposljednji dan stare godine (na opšte “odobravanje” naših bližnjnih, naravno). Dogovor je bio – u 11 na starom mjestu.
treći čin, 30. XII 2011.
OTVARANJE GROBA
Ispostavilo se, međutim, da 11:00 znači 10:00, jer su mračni oblaci natkriljavali Spičansko polje, pa se Mladen plšio da opet ne počne provala oblaka i upropasti posao, što bi značilo da se finalni dio istraživanja tumula mora odložiti za iduću godinu. Bilo nas je četvoro oko najstarijeg groba u barskoj opštini: nas dvojica iz Bar Infa, arheolog Mladen Zagarčanin i pomoćnik-radnik Mijo Nešković, čovjek koji je učestvovao u gotovo svim Mladenovim arheo-kampanjama u okolini. I niko više.
Arheolog je grozničavo razmišljao kako da sa toliko malo ljudi skine ploču tešku gotovo tonu, doduše polomljenu na četiri nejednaka dijela, pa je posegao za rješenjem iz istorije, rješenjem starih Egipćana, Inka i ostalih drevnih naroda – poluge, klinovi, podupirači... Sa koliko je novca raspolagao za ovu arheološku pustolovinu, lijepo se vidi iz činjenice da je sa obližnjeg gradlišta i iz okolnih kuća pozajmljivao grede, bidone i ostale stvari. Malo-pomalo, jedna po jedna (pre)teška ploča je klizila na zemljište (nisu smjele da se bace i oštete, jer se namjerava postaviti kopija-rekonstrukcija u parku Dvorca kralja Nikole), i ukazala se unutrašnjost groba, u koju je, naravno, prvo zavirio Mladen.
I to prvo zavirivanje propraćeno je jednim velikim “jes”, i dizanjem ruku u znak pobjede. U gomili zemlje koja je napadala u grob prilikom dizanja primjećivalo se nešto okruglo, sa sitnim znakovima. Bila je to, ispostavilo se, kadionica iscrtana ornamentima, postavljena, kao i prvi nalaz – ritualni krčag – pored pokojnika. Bilo je zaista nesvakidašnje iskustvo dodirivati prvi neki predmet nakon punih 5.000 godina i uopšte učestvovati u svemu tome kao autentični svjedok. I sam Mladen je rekao da, iako je iskopao više stotina grobova samo ovog ljeta na Mirištu, srce mu je, zbog najstarije grobnice koja je otkrivena u barskoj opštini, tuklo kao ludo čitavo vrijeme. Zemlja unutar groba je bila izrovarena i puna životinjskog izmeta, a i nesvakidašnji, ispremještani raspored kostiju ukazivao je na to da su ovaj suvi tumul krtice koristile kao svoju jazbinu (ne treba zaboraviti da je do prije mjesec dana bio tri metra ispod zemlje).
Počinjala je sitna kiša i naša ekipa je morala da se vrati u bazu, dok je Mladen imao još oko sat i po finog čišćenja metlicom. U međuvremenu su stigli i radoznalci, okolni mještani, paroh sutomorski, a mi smo se dogovorili da nam o eventualnim preostalim nalazima javi telefonom. Tako je i bilo. Taman što je okončao posao, počeo je pljusak, ali je to malo kome više bilo bitno. Ostalo je ionako samo da se teško kamenje preseli na Topolicu i rekonstruiše grob.
Večernji telefonski razgovor sa vidno umornim Zagarčaninom otkrio je nešto što su neki od nas samo naslućivali: u grobu nije bio jedan, već dva pokojnika, sukcesivno sahranjena jedan iznad drugog. Prvi je sahranjen najvjerovatnije četrnaestogodišnji dječak, a kasnije i starija muška osoba između 40 i 50 godina. Nije to neobična praksa, naprotiv, to je značilo samo da su obojica pripadala kakvoj aristokratskoj lozi sa ovih prostora. A i sam način sahranjivanja to jasno dokazuje. Uz to, datovanje putem C14 metode pokazalo je da je kadionica napravljena oko 3200 do 3500 godina prije nove ere, dakle - gotovo 5.500 godina!
Završetkom radova na tumulu biće, vjerovatno, napokon okončane priče o “ćupovima zlata”, “pet kila zlata u komadu”, “ogrlicama i narukvicama”, “zakopanom blagu” i slično, koje su više od mjesec dana hranile maštu Sutomorana i Barana, i koje su pokazale da mašta i kombinatorika našeg naroda nemaju granica. Arheologa Mladena Zagarčanina sad očekuje naučni dio posla i objelodanjivanje nalaza u javnosti.
NERADNI DANI ZA ONE KOJI IMAJU SREĆE DA NE RADE
Neradni dani tokom novogodišnjih i božićnih praznika biće 1, 2. i 3. januar, odnosno 6, 7. i 8, saopšteno je iz Ministarstva rada i socijalnog staranja.
“Na osnovu Zakona o državnim i drugim praznicima, Nova godina praznuje se 1. i 2. januara. Kako prvi dan praznika ove godine pada u nedjelju, neradni dan kao dan državnog praznika smatraće se i utorak 3. januar”, kaže se u saopštenju.
Dodaje se da vjernici pravoslavne vjeroispovjesti, na osnovu Zakona o svetkovanju vjerskih praznika imaju pravo na plaćeno odsustvo, radi svetkovanja vjerskog praznika za Badnji dan i za Božić, dva dana. “Neradni dani za Božićne praznike su petak 6. januar - Badnji dan, subota 7. januar i nedjelja 8. januar – Božić”, kaže se u saopštenju.
Ovo, naravno, na važi ako radite u privatnom sektoru. Ako radite kod privatnika, ništa od dogovorenog.
Ovo, naravno, ne važi ni ako ste u državnoj firmi, jer to znači da najvjerovatnije spajate svih devet dana praznika (1.I – 9.I) u jedan mali odmor. U svakom slučaju, uživajte!
|
