|
TURIZAM NAŠ NASUŠNI
 Potpredsjednik opštine Dragan Simović ističe da je turizam privredna grana koja zapošljava najveći broj radnika i donosi najviše novca. Prema njegovim riječima, turizam je prioritetna privredna grana koja u ljetnjim mjesecima donosi dvije trećine godišnjih prihoda svih subjekata u opštini, počev od budžeta, pa do javnih preduzeća, trgovine, ugostiteljstva... Simović naglašava da je to oblast kojoj bi trebalo posvetiti mnogo veću pažnju nego što je to bilo u dosadašnjem periodu.
“Mislim da se sezona odvija planiranim projekcijama koje smo postavili kao cilj, i kao opština i kao turistička organizacija, i da će na rivijeri zasigurno boraviti više turista nego prethodne godine između pet i deset odsto, što bi značilo preko milion noćenja. Moj je utisak da je to mnogo manje nego što su potencijali barske rivijere, što temeljim na činjenici da smo devedesetih godina imali i do dva miliona noćenja zabilježenih u Baru, bez obzira na to što je broj kapaciteta povećan u odnosu na prethodni period. Treba reći da je zasigurno evidencija o broju turista u to vrijeme bila bolja nego što je to danas. Po mom mišljenju, zvanični podaci su samo trećina od broja prisutnih na barskoj rivijeri. Sama činjenica da u Baru ima i onih subjekata koji imaju svoje vikend stanove i kuće, i to uglavnom u priobalnom dijelu, i da ih ima 10.000, ali je to van evidencije, govori da turista imamo mnogo više nego što je evidentirano” - kaže on.
Bar je, objašnjava Simović, specifičan grad, jer živi tokom cijele godine, i ne oslanja se samo na tzv. kupališni turizam, već ima mogućnosti da se bavi tom granom preko cijele godine. “Opština ima čime da se podiči kad je u pitanju turizam, prije svega sportski, zatim vjerski ili tzv. kulturni turizam” - kaže on.
Kad je u pitanju opšta uzurpacija plaža i priobalnog pojasa, trotoara, saobraćajnica, šetališta koja su postala šankovi nelegalnih objakata, zelenih površina pretvorenih u terase i natkrivenih neadekvatnim materijalom, Simović kaže da zasigurno u tom dijelu ima problema. “Međutim, ne bih se usudio da u ovom trenutku govorim o tome i analiziram, već bih to ostavio za kraj sezone, te da takve i slične probleme koji se javljaju rješavamo u nekom narednom periodu. Lokalna uprava je posljednjih godina dosta toga doprinijela da broj gostiju bude mnogo veći. Mnogi misle da je cijena opredjeljavajući momenat za dolazak gostiju, međutim - nije tako, već je prva stvar bezbjednost turističke destinacije, a Crna Gora je, kao i barska rivijera, bezbjedna. Druga stvar je kako doći do turističke destinacije, odnosno putevi. Mi imamo sreću da se nalazimo između dva aerodroma i da smo u posljednje vrijeme dosta uradili na putnoj infrastrukturi, vodosnabdijevanju, rekonstrukciji kanalizacione mreže, a značajno je ulagano i u zaštitu životne sredine”.
 Prema riječima Simovića, mnogi problemi koji se javljaju pripisuju se lokalnoj samoupravi, ali nije sve u njenoj nadležnosti. “Ne kažem to zbog nekog alibija, ali, između ostalog, tu je i zona Morskog dobra, zatim Nacionalni park Skadarsko jezero, nadležnosti Direkcije za puteve... U svakom slučaju nijesmo zadovoljni tim dijelom, jer sive ekonomije ima i u oblasti turizma. Znamo da je segment na samoj plaži dosta degradiran, mada se dolazi zbog plaža, i mi nemamo dužnu pažnju prema tom segmentu. Imamo oko devet kilometara pješčanih plaža i mislim da su dosta uzurpirane ponudom koja ne priliči ovom prostoru. Treba naći rješenje, ali se mora reći da to nije samo specifičnost barske rivijere. U svakom slučaju, mislim da bi trebalo veći dio te obale prepustiti nadležnosti lokalnih uprava. Inspekcije rade po terenu i postoji neka evidencija koja će pomoći da se ono što je van legalnih okvira stavi u iste”.
Na barskoj rivijeri je već godinama izražen problem dilera soba, domaćih životinja, pasa lutalica, i to posebno na području Sutomora. “Recimo da dileri nijesu sa strane, to su naši domicilni građani, a bez azila za krupnu stoku i pse lutalice taj problem je teško riješiti. Vlasnici se kažnjavaju, mada, istina, sada nemamo podatak koliko ih je tačno. To je pitanje koje kandidujem i na samoj skupštini lokalnog parlamenta i na našim kolegijumima, ali kad je u pitanju neki konkretan odgovor, napraviću konsultacije sa načelnikom Komunalne policije u čijoj je to nadležnosti. Na našim sastancima se pominje par familija za koje se taj problem veže. O Sutomoru kao turističkoj destinaciji to sigurno stvara ružnu sliku, kao, uostalom i o Baru uopšte. Ne želim sada neko opravdanje, a možda mi u lokalnoj upravi nijesmo toliko rigorozni, odnosno pretpostavljam da ne primjenjujemo zakonske mjere i sankcije koje su u skladu sa zakonskim propisima” - kaže on.
 Simović je takođe i koordinator rada inspekcijskih službi. Na pitanje kako komentariše izjavu načelnika Komunalne policije da se za sve zovu komunalni policajci, odnosno da republički inspektori nijesu zainteresovani za stanje u ovom gradu i da kontrolišu samo one koji imaju odobrenja, jer tamo nemaju problema, Simović odgovara: “To je njegovo viđenje i mišljenje, ali i ja imam svoje, i potrebno je sistematski riješiti to pitanje. Naša Komunalna policija je nadležna samo za, recimo, kontrolu da li je neko nešto uradio na zelenoj površini. A tu su onda inspekcije u nadležnosti raznih ministarstava, turizma, zdravstva, rada, finansija itd. Nekad su to bile sve inspekcije zajedno, pod okriljem lokalne uprave. U tom pravcu on je u pravu, i u smislu te izjave da dolazi do sukoba nadležnosti. Mi ćemo nastojati da nađemo rješenje da inspekcije idu iz jednog centra. Ne mora to da bude iz lokalne uprave, već, recimo, iz Podgorice. Bilo je problema između Inspekcije rada i Poreske inspekcije kad su u pitanju odobrenja za prijavu radnika za hotelijere. Ima nekih 14 raznih inspekcija i ima dana kad dođe sedam-osam inspekcija radi kontrole. Niko se njih ne plaši, ali što je mnogo, mnogo je. Mi ćemo pokrenuti inicijativu da se u  tom pravcu izmijene propisi” - kazao je Simović.
BADŽOVIĆ: HVALA DOKTORKI KALINIĆ
 Sabina Badžović (22) prije mjesec dana se probudila iz teške kome u koju je zapala zbog poremećenih vitalnih funkcija, izjednačenog pritiska i pada šećera. Njen otac Mahmut ističe da je Sabina ostala živa samo zahvaljujući upornosti doktorke Vanje Kalinić iz Opšte bolnice u Starom Baru.
“Samo doktorki Kalinić mogu biti zahvalan što je moja kćerka danas živa. Već je bila u komi kad smo je poveli u bolnicu, gdje se na prijemnom pojavila doktorka Kalinić. Bila je vrlo uporna da je povrati i kasnije kad je Sabina ostala na odjeljenju. Moram pomenuti i dvije sestre, Sabahetu i Natašu, kojima sam takođe zahvalan što su mi kćerku spasili smrti” - kaže Badžović.
POLICIJA NAJAVLJUJE RADARSKU KONTROLU
 Uprava policije će, najmanje dva puta mjesečno, izmedju prvog i desetog, i 20-og i 30-og u mjesecu, posredstvom medija informisati građane o akcijama pojačane kontrole saobraćaja. U okviru ove akcije vršiće se radarska kontrola učesnika u saobraćaju. Informacije o radarskim kontrolama, sa precizno navedenim lokacijama na kojima će se nalaziti saobraćajne patrole, rukovodioci područnih jedinica ili ispostava će putem saopštenja obavještavati građane. Akcija pojačane kontrole saobraćaja, odnosno radarske kontrole, realizuje se od juče.
VO STRUGA DA ODAM, VOL. 3 (1-3)
by Željko Milović
photo by: Julijana Veličkovska-Dimoska,
Jovan Dimoski i Željko Milović
Nisam siguran jesu li „Noći bez interpunkcije“ bile kraj jednog ili početak drugog dana, obzirom da su počinjale u ponoć ili kasnije (ova zadnja čak u 1 i po), ali nekako su bile najsvježiji i najintrigantniji dio manifestacije, zbog energije i kreativnog naboja svih koji su ih činili, na stejdžu i u publici. Koliko je zanimiljivo bilo pod reflektorima, isto toliko je vrcavo i puno smijeha bilo na svakoj od 3-4 platforme gdje je sjedila slušalačko-pjesnička publika, uživajući u hladnom pivu po smiješnoj cijenu od 0,90 eura po boci.
Ta posljednja “Ноќ без интерпункција” je bila i najbogatija i najzanimljivija. Iščekivao se željno nastup izraelske pjevačice/poetese Ronit Bergman, praćene makedonskim bendom „Undone“, tj. gitaristom i klavijaturistom. O tome se pričalo čitavi dan u krugovima u kojima sam se vrtio. I nije me razočaralo, naprotiv. Cjelokupni utisak koji je Ronit odavala te i iduće noći kad je čitala poeziju bio je zaista upečatljiv. Mačkasto nježna, sa tetovažama po ramenima, dubokog seksi alta, pjevala je kao anđeo svoje pjesme, praćena zvukom koji je do tančina podsjećao na rane radove „Pink Floyda - „Relics“, recimo. Gitarista se igrao Gilmoura, ritam mašina je hipnotički davala ritam, klavijaturista briljirao, a opštoj psihodeličnoj atmosferi, osim spektra boja i slika koji su se smjenjivali u pozadini, dao je i rečitativ makedonske glumice Arne Šijak koja je izgovarala prevedene Ronine stihove. Malo je bilo ravnodušnih u publici dok je Ronit mazno mrmljala: „In the morning at four / Death came once more / It had its hair / Just like yours...“. Izvanredno. Meni lično i personalno bio je to najdraži dio ovogodišnjeg SVP programa.
Onda je na scenu stupio Miljurko Vukadinović, srpski pjesnik i perfomer. Jedino ga izuzetno naglašeni erotomanski (životni) nastup odvaja od našeg Rajka Joličića, inače mu po svemu liči. Miljurko se igrao riječima i značenjima, srpskim, makedonskim i ostalim jezicima i izmamio prisutnima osmijeh na lica, odajući utisak čovjeka briljatnog duha i znanja, koji svjesno teatrizuje svoje pjesništvo, čisto provoda radi. Na drugoj strani, tvrdile su mi njegove kolege, „ozbiljna“ poezija mu je stvarno ozbiljna. Vjerujem.
Treći i potonji (najpoznatiji muzički) gost SVP-a je bio perkusionista Zoran Madžirov, koji je nastupao i sa Stingom, inače poznat i po tome što na police postavi boce različite dubine i napunjenosti, te po njima (lijepo) svira. Međutim - tresla se gora, rodio se miš. Malo tapana, malo svih mogućih udaračkih zvukova, malo boca i više nego pretenciozan „duet“ sa poetom Nikolom Madžirovom koji je do besvijesti ponavljao „neko kuca na vrata / tebe nema da mu otvoriš“... Ne mnogo upečatljivo. Nakon toga – opet free stage, i mladi makedonski pjesnici, sve do 4:40 ujutro. Mašala.
A u 8 opet na nogama, jer se dva sata kasnije kretalo za Sveti Naum, kažu, najljepše izletičko mjesto u Makedoniji. I zbilja je bilo divno. To je sada turističko naselje, oformljeno oko hotela ispod drevnog manastira iz 905. godine, u kome je sahranjen Sveti Naum. Tu su i čuveni Izvori Crnog Drima, sa toliko bistrom vodom da je moguće vidjeti svaki kamen gledajući s mosta. Sam manastir je mjesto hodočašća, a ljeti, pa još u nedjelju, postaje neizdržljiva gužva. Ljudi samo ulaze i izlaze, svijeće ni ne stignu da odgore do kraja... Ko god imalo osjećaja ima, mora da se „smrzne“ u unutrašnjosti Svetog Nauma – pogled svetaca i jake tamne boje fresaka na isti način djeluju na bogobojažljive ljude već više od 1000 godina, pa ni ja tu nisam bio nikakav izuzetak.
U hotelu kraj manastira organizovana je promocija, pa koktel, ručak itd itd, uz ad hoc takmičenje na zadatu temu – pjesmu o vinu. Naravno, učestvovao sam (sa prilično dark intoniranom pjesmom) i, naravno, nisam ušao ni među tri, jer su najbolje plasirane bile ode o ovom „piću za bogove“, poput onih već pominjenog mog komšije Rajka. Da sam bar bio pametan i ponio one njegove knjižice sa sobom, sad bih nosio burence od pet litara vina doma. Ovako, samo sam torbicu popunio suvenirima sa ovog mjesta i fotografijama. A stomak sa „mesom na selsko“ - preporučujem to meso u saftu s pečurkama. Naročito na splavu iznad nestvarnih Izvora Crnog Drima.
Centralni događaj čitavih SVP, a samim tim i posljednjeg dana, trebao je da uslijedi uveče. „Mostovi“. Čuveni „Mostovi“. Velika bina se pravila još od ujutro. Blokiran je saobraćaj u ulici koja vodi prema hotelu i plaži, i na most je počela da se dovlači glomazna skalamerija, koja je, vremenom, počinjala da poprima svoje obrise. Bina je rastegnuta duž čitavog mosta, izdignuta, i sa kulisama visokim 5-6 metara, a ispod nje, od mosta ka rijeci postavljeni su vodoskoci koji su u mlazevima bacali vodu, obasjani snopovima reflektora. Prostor za posjetioce je, u stvari, čitavo šetalište, na koje su postavljeni stolovi i stolice.
Kako se vrijeme početka bližilo, bio sam sve nervozniji, a guta u grlu sve više izražena, nisu pomagala brda „septoleta“. Ne pamtim da sam, u svojih 15-16 godina bavljenja javnim poslom, što kao novinar, što kao pisac, imao takvu tremu. Još kad sam, skupa sa još 29 pjesnika, izašao pred 1500 ljudi, među kojima su bili i predsjednici država i članovi diplomatskog kora, pod reflektore, i pred kamere Makedonske TV koja je uživo pratila manifestaciju, malko mi se zamantalo. Srećom, nisam nastupao prvi, a kako je vrijeme odmicalo, trema je odlazila Drimom daleko ka planinama, tako da je samo čitanje proteklo baš kako treba. Odlučio sam se, suprotno velikoj većini koja je čitala misaone ili patriotske (ili čak djelove poema), za posve drugačiju, neki bi rekli „vehementno erotizovanu pjesmu“ (što je i bila), i nisam pogriješio. Inače, kako je vrijeme odmicalo, temperatura na mostu je bila sve niža, pa su glumci cvokotajući privodili SVP kraju, a ni nama pjesnicima na mostu nije bilo baš najtoplije.
E, tek je po završetku, u hotelu počeo pravi provod – pokušavali su se na svaki način iskoristiti posljednji sati boravka u Strugi, pa je krenulo bezgranično slikanje, nježnosti svih vrsta, razmjena mailova, adresa, knjiga i svega ostalog, kao i na svakoj ekskurziji. Sticajem okolnosti, ja sam, skupa sa Američenom i sirijskom Francuzicom, prvi napustio hotel i manifestaciju (savjet: ne zovite Crnu Goru iz hotela), jer je naš avion polazio već u šest i po, a za USA i sat ranije, što je značilo da smo već nešto poslije jedan morali krenuti ka aerodromu „Alexander the Great“. Veliki dio preostalih pisaca je otišao sjutra, a ono resto je obilazilo Makedoniju naredna dva dana u svojevrsnom nastavku SVP, ali kroz druge gradove.
Ostatak priče o putovanju do Crne Gore bih preskočio: ni minuta sna u putu, dvosatno smrzavanje na aerodromu, nadrndani policajci i carinici, crnogorski stjuart i stjuardesa kao antipodi svog posla - jedva sam čekao da vidim Ivovo lice i čujem najnovija „prženja“ s posla, ali sam ubjedljivo najviše želio da se dočepam tuša, svog kreveta i da po buđenju popijem pravu „kućnu“ kafu.
No, po svemu sudeći, već naredne godine me čeka putovanje (ili njih nekoliko) za Makedoniju, jer je moja povezanost sa tom čudenom i magičnom zemljom, reklo bi se, tek započela. Kažu da je za boravak u nekom mjestu ili zemlji dovoljno da stekneš jednog prijatelja, a ja sam učvrstio jedno prijateljstvo i stekao dva nova, vrlo vrijedna. Više nego dovoljno.
VIŠEZNAČNOST REMSOVE POEZIJE
 Igor Rems, pjesnik i slikar. Pjesme je objavljivao u mnogim značajnim srpskim i crnogorskim, kao i njemačkim književnim listovima, magazinima i revijama... Do sada je objavio devet knjiga poezije. Dobitnik je više značajnih književnih nagrada: Povelja Rastko Petrović, 2009. Beograd; Međunarodna književna nagrada "Nađi Naman", 2003. Liban; "Kočićevo pero" 2006. Banja Luka; Sveslovenske književne nagrade "Irin Pirin", 2009. Bugarska... Poeziju objavljuje na srpskom i njemačkom. Član je Udruženja književnika Srbije, Udruženja književnika Crne Gore i Udruženja književnika Njemačke. Održao više samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Živi u Baru i Kelnu.
Nedavno je akademik CANU, pjesnik Žarko Đurović o pjesništvu Igora Remsa rekao: “Pjesma je dobra ako se doima kao spektar. Ako u sebi sadrži osobinu pune difuznosti. Remsova poezija je u znaku te odlike. Njegov stih ima više značenjskih postulacija. Mi izdvajamo misaonu kao prioritetnu. Misaonost se najčešće začinje u samoći i tišini. Samoća budi dublju strast od one koja se stiče u mnoštvu. Valjda zato što je usredsređena na zavičaj, voljeno biće ili neku drugu temu kompleksnije objekcije. I antipodni svjetovi mogu se, kad je riječ o doživljajnom fenomenu, dovesti u relaciju blizine. Imaginaciji je data takva vrsta moći. Kod ovog poete ona je dejstvena i kao vizuelni i kao spoznajni supremat” - rekao je Đurović. Ovu ocjenu dao je uz najnoviju Remsovu zbirku poezije “Tajne etruske tišine”. Tačnije, riječ je o izboru iz njegove poezije, a knjigu je nedavno objavio beogradski “Nolit”.
- Kada ste sačinjavali izbor za zbirku “Tajna etruske tišine”, čime ste se rukovodili, šta je presuđivalo da neka pjesma uđe u ovaj izbor? Koliko je izbor iz poezije možda i ključni momenat u stvaralaštvu pjesnika?
- Stvorili su se uslovi, zašto bih bio izuzetak, da napravim presjek mog poetskog stvaralaštva jednom knjigom izabarnih pjesama. Naravno, taj poduhvat nije bio nimalo lak, iako je to tako izgledalo na prvi pogled, jer uvijek se postavlja pitanje: koje pjesme treba da budu zastupljene? U tom izboru bio sam jedino siguran da ne želim da imam niti jednu jedinu, uslovno rečeno, ljubavnu pjesmu, iz prostog razloga jer svoju ljubavnu poeziju želim da štampam u zasebnoj knjizi pod naslovom “Žena koje nema”. Poslije toliko promocija na kojima su govorili eminentni književni kritičari, raduje me priznanje da sam u svom naumu dobro postupio i da sam napravio pravi izbor.
- Kako doživljavate intervencije redaktora i ocjene kritičara kada je u pitanju Vaša poezija?
- Vidite, vjerovatno pjesnici, pisci, slikari lažu kada kažu da im je svejedno šta će reći kritika o njihovom djelu! Svaki umjetnik ima tu, apsolutno razumljivu ljudsku težnju, želju, da se pisanjem, slikom, muzičkim komadom, filmom dopadne, nametne, jer u krajnjem slučaju njegov rad je i namijenjen čitaocu, slušaocu, gledaocu! Čemu pisanje ako nije namijenjeno čitaocu? Čemu film ako nije namijenjen gledaocu? Postoje književni kritičari kojima se vaše pisanje dopada, čak rekao bih da ima kritičara koji neku pjesmu podižu na najveći vrednosni stepen, a isto tako drugi istu tu pjesmu osporavaju. I književni kritičari su samo ljudi koji posmatraju svijet i umjetnikovo stvaralaštvo i taj svijet i stvaralaštvo različito tumače. Što se tiče recenzije, lično imam izuzetno pozitivno iskustvo, jer recenzent moje knjige “Gradovi” je bio Milutin Mićović. Imao sam nevjerovatnu sreću da upoznam Mićovića i da toliko naučim, da i jedno veliko “hvala” ovdje preko novina ne bi bilo dovoljno! Dok sam pripremao izbor za posljednju knjigu, njegovi savjeti su mi itekako koristili.
- Neke pjesme imaju naglašeno religiozne motive. U kojoj mjeri, i zašto, Vašu duhovnost vežete za ovaj aspekt? Koliko se ljudi danas sakrivaju iza paravana religije?
 - U nekim ciklusima zaista dolazi do dominantnog susreta poetskog i religijskog iskustva, vjere u vječno bivstvovanje umjesto prolaznog trajanja. Možemo li svoju duhovnu prirodu prepoznati kao božansku svjetlost? Možda je to i nesvjesna odbrana od ovakve čovjekocentrične civilizacije koja uspostavlja humanistički militarizam bacajući pakete hrane “neosvješćenima”, a zatim pakete bombi da ne bi umrli gladni! U isto vrijeme pokušavam da slijedim duhovne vrijednosti, duhovnu vertikalu naroda kome pripadam, njegovu tradiciju, kulturu, naslijeđe, jer, ovaj narod nije bez korijena. Naprotiv, ovoj evropskoj civilizaciji je dao najstariji jezik i najstarije pismo, dajući akcenat najvećim vrijednostima koji ovaj narod čini velikim, najvećim, i u isto vrijeme trajnim, preuzimajući sav rizik da oni koji to ne znaju ili neće da znaju daju za sebi pravo da sude drugima!
- Šta Vam nedostaje u Njemačkoj, a šta u Crnoj Gori?
- Da, nedostaje mi sloboda, ne želeći da tu riječ vulgarizujem i banalizujem, jer sloboda patologije zla jede istinsku čovjekovu slobodu bez razlike i u Njemačkoj i u Crnoj Gori, u pitanju su samo nijanse!
- Šta Vas konstantno fascinira u eksterijeru (prirodnom i urbanom pejzažu) u toj mjeri da morate o tome da napišete stih?
- Eduard Hanslik u knjizi “O muzički lepom” postavlja sljedeća pitanja, ali i odgovara: “Ne navode li nas Rafaelove Madone na pobožnost, a Pusenovi krajolici da čeznemo za putovanjem? Ostaje li možda pogled na strazburšku katedralu bez ikakvog dejstva na našu dušu?” Odgovor ne može biti neizvjestan. On isto tako važi i za poeziju...
TREĆI PORAZ “MORNARA”
T-com prva fudbalska liga (3. kolo)
BUDUĆNOST – MORNAR 3:1
Stadion: pod Goricom. Gledalaca: 1000.
Strijelci: Kudemor, Vuković, Brnović za “Budućnost”, a Peričić za “Mornar”.
BUDUĆNOST: Dragojević, Mazić, Đikanović, Adamović, Ajković, Kudemor, Brnović (od 77. Nikolić), Bošković (od 88. S.Mugoša), M.Mugoša (od 59. Perutović), Bećiraj, Vuković
MORNAR: Banović, Tomašević, M. Nenezić, D. Nenezić (od 68. Vraneš), Vuković, Vojvodić, Čekić, Stojković, Lalević, Lazić (od 46. Hamidović), Peričić (od 75.Markolović)
 “Budućnost” je, kada se sve sabere, slavila rutinsku pobjedu protiv “Mornara”, mada je u 62. minutu Peričić donio do tada bezopasnim Baranima izjednačenje... Podgoričani su, međutim, zaigrali dobro u posljednjih pola sata, napravili “pravi” pritisak u finišu i bez problema uspješno priveli meč kraju.
Pobjednički entuzijazam “plavo-bijelih” krunisali su Vuković i Brnović efektnim golovima, a podgorički tim je, kao i na većini prethodnih mečeva pod Goricom (računajući i nastup na evro-sceni), zaigrao bolje u drugom poluvremenu. I Barani su, međutim, bili organizovani na početku, ali je domaćin osim vodećeg gola imao još nekoliko dobrih situacija - Đikanović je nakon prekida pogodio stativu, Bošković dva puta loše šutirao iz dobrih pozicija, dok je kapiten Vuković opasnim šutem sa 20-ak metara dobro zagrijao dlanove golmana Banovića. Vođstvo je, međutim, donio Kudemor poslije Ajkovićevog kornera u 30. minutu - tamnoputi vezista je glavom, sa četiri metra zatresao mrežu Banovića.
“Budućnost” je drugo poluvrijeme počela sa nekoliko lijepih akcija, nakon kojih su Vuković i Kudemor oprobali šuteve iz daljine. Domaćina je, međutim, uozbiljio Peričić, koji je poslije prekida, dobro odreagovao i efektno pogodio suprotan ugao Dragojevićevog gola. Na odgovor se nije dugo čekalo - Ajković je sa lijeve strane ubacio u šesnaesterac, a Vuković kao iz topa, efektno pogodio bliži ugao. Tačku je stavio Brnović sjajnim golom sa ivice šesnaesterca u 73. minutu, dok je mladi rezervista domaćih Stefan Mugoša u finišu imao tri dobre situacije da se upiše u strijelce...
“Čestitam ‘Budućnosti’ na zasluženom trijumfu, ali i mojim igračima na igri koju su prikazali za 90 minuta. U prvom dijelu smo odigrali onako kako je bilo u planu, ali je drugi gol domaćina opredijelio dalju sudbinu meča. Poslije toga, domaćini su postigli i treći gol nakon remek-djela Brnovića” - rekao je strateg “Mornara” Dušan  Jevrić.
PUNE MREŽE GOLOVA
T-com prva fudbalska liga (3. kolo)
OFK BAR - LOVĆEN 2:5
SRC “Topolica”. Gledalaca: 300
Strijelci: Nedović i Živković za „Bar“, a Šćekić, Jablan, Bogdanović, Pejaković i Radišić za „Lovćen“
BAR: Aković, Ceklić, Begović, Cicović (od 58. Živković -), Ljumović, Pepđonović, Čindrak (od 53. Fejzić), Krivokapić, Nikezić (od 62.Milić), Nedović, Jovančov.
LOVĆEN: Perović, Ćetković, Šćekić (od 77. Radović) Stanojević, Bogdanović, Jablan, Stevović, Kaluđerović (od 88. Mirković), Pejaković (od 70. Adrović) Radišić, Radunović.
Nova goleada u Baru, u kojoj je “Lovćen” sigurnim pristupom u drugom dijelu stigao do prvog ovosezonskog trijumfa.
 Poslije dvije lijepe akcije na samom startu, Nedović je rezantnim šutem sa ivice šesnaesterca doveo domaćina u vođstvo. Izjednačenje je u finišu prvog poluvremena donio sjajni Šćekić, udarcem glavom, poslije odličnog ubacivanja omladinskog reprezentativca Pejakovića...
U nastavku je na svakih deset minuta u prosjeku padao po jedan pogodak. Tek što se krenulo sa centra, kiks visoko podignute odbrane Barana surovo je kaznio hitronogi Jablan, koji je poslije odličnog pasa Šćekića rutinski matirao čuvara mreže domaćih. Poslije udarca Nikezića koji je završio na okviru gola, Cetinjani su udvostručili prednost. Nova filigranska akcija rezultirala je lijepom parabolom talentovanog Bogdanovića. Još ubjedljiviju prednost gostiju donio je Pejaković, koji je rutinski plasirao loptu iza leđa Akovića.
Nadu domaćih da se mogu vratiti u meč podgrijao je rezervista Živković lijepim pogotkom glavom, a “tačku na i” iz slobodnog udarca sa osamnaest metara stavio je dobri Radišić...
“Imali smo na samom početku nekoliko prilika da se odlijepimo i stignemo do velike prednosti. Pogodak smo postigli na vrijeme, držali loptu u svom posjedu i imali igru za povoljan rezultat. Dogodio se neshvatljiv pad u igri u nastavku, nešto slično kao i protiv ‘Mogrena’. Poslije dva kiksa odbrane i veznog reda, kola su krenula nizbrdo. Čestitam ‘Lovćenu’ na zasluženom trijumfu” - istakao je trener OFK Bara Dejan Miljanić.
Nakon tri kola, prvi je “Rudar” sa devet bodova, koliko ima i “Budućnost“. Po šest bodova imaju “Mogren” i “Dečić”, a pet “Lovćen“ i “Sutjeska”. Sedmi je “Grbalj” sa četiri boda, a osmi OFK “Bar” ima tri. Deveta “Mladost“, deseta “Zeta” i 11-ti “Petrovac” imaju po bod, a posljednji je “Mornar” bez bodova. U sljedećem kolu (28. avgusta), “Mornar” dočekuje “Grbalj”, a OFK “Bar” ide u Nikšić, da igra sa “Sutjeskom”.
ČETIRI NEDJELJE PAUZE ZA STOJANOVIĆA
 Jedan od najboljih rukometnih čuvara mreže u Evropi, član „Gumersbaha“, 33-ogodišnji Baranin Goran Stojanović, pauziraće četiri nedjelje, ustanovljeno je nakon jučerašnjeg pregleda butnog mišića u Minhenu. Stojanović je povredu butnog mišića zadobio, odnosno obnovio tokom pripremnog turnira u Poreču.
|
