|
DOBIJENE DOZVOLE, POČINJE PROJEKAT MALJEVIK 2010.
 Sjutra bi trebalo da otpočnu radovi na terenu - preliminarni dio projekata Maljevik 2010, koji podrazumjeva okupljanje i definisanje strategije za prva sistematska podvodna istraživanja u istoriji Crne Gore. Radiće se na dvije arheološki dobro znane pozicije - Maljevik kod Sutomora i Bigovica iza Volujice.
Juče su, uz podršku Centra za deminiranje i Ronilačkog saveza Crne Gore, dobijene dozvole za ronjenje, jer je trebalo uskladiti strane licence i dozvole sa našim, a danas je stigla i dozvola iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture.
Prvi dio obuhvata šest dana kampanje na Maljeviku, odnosno rekognisciranje čitave uvale da bi se uvjerili zbog čega su djelovi arhitektonskih elemenata na toliko maloj dubini, da li je to potopljeni hram i grad ili se radi o brodolomu, te da li je Maljevik skupa sa Mirištem antički emporijum odakle se izvozio kamen za daleke destinacije.
Kako za Bar Info ističe arheolog Mladen Zagarčanin, problem na terenu predstavljaju skuteri i dinamitaši: “Iako smo mislli da dio posla počnemo sa kopna, na Maljeviku su skuteri bukvalno na tri metra od obale, a ekipa iz Britanije ne želi toliko da rizikuje. Problem su i dinamitaši, kojih ima na tom području, pa moramo dobro paziti da mi ne završuimo u vrećema umjesto arheo-blaga”.
Ekipu koju je okupio Univerzitet u Southamptonu čini prava internacionalna garda, sastavljena od naučnika iz nekoliko zemlja. Takođe, ekipu će popuniti i petočlani tim iz Crne Gore, pod rukovodstvom arheologa Mladena Zagarčanina, koji će se po prvi put uživo susresti sa metodologijom istraživanja pod vodom. Učesnici u projektu su šef odjeljenja za podvodnu arheologiju pri Univerzitetu u Southamptonu, dr Lucy Katherine Blue iz Velike Britanije; dr Charles LeQuesne (Velika Britanija); dr Athena Trakadas (SAD); dr Mike Morley; (Velika Britanija); Ania Kotarba Morley iz Poljske (Univerzitet Southampton); Dr Mattew Paul Dames iz SAD-a (Univerzitet Southampton) Angela Rodriguez-Schrader (Kolumbija); Anya Rutter (Njemačka) i Quin Saint Amand iz SAD-a (UCLA).
 Prijedlog o sprovođenju podvodno-arheoloških istraživanja na prostoru Uvale Maljevik potekao je nakon otkrivanja ostataka antičke građevine na stotinjak metara od obale. Na dvije lokacije, sasvim slučajno, primjećene su gomile arhitektonskih elemenata (stubovi, arhitravne grede i baze) isklesane od lokalnog kamena, i pozicionirane tako da ukazuju na veoma važno otkriće, koje je prošle godine uvršteno u red najznačajnijih otkrića pod vodom u basenu Sredozemlja.
Zbog ovog značaja, velikog ne samo za spomeničko nasljeđe Crne Gore već i Evrope uopšte, Univerzitet u Southamptonu je predložio saradnju, koja bi sa njihove strane involvirala Centar za podvodnu arheologiju pri Univerzitetu, kojega vodi dr Lucie Blue. Cilj istraživanja je dobijanje kompletnog uvida u situaciju na terenu, pozicioniranje i georeferenciranje lokaliteta i utvrđivanje konačnog gabarita, što automatski uključuje pripremu za njegovu zaštitu i stavljenje pod okrilje spomeničkog nasljeđa Crne Gore. Sa druge strane, četiri kilometra od Ponte Volujica nalazi se uvala Bigovica, sigurno najdevastiraniji podvodno-arheološki lokalitet na Jadranu. Tipologija amfora na ovom lokalitetu seže od 4. vijeka prije nove ere i prati se sve do 16. vijeka. To upućuje na činjenicu da je Bigovica bila pretovarna luka, o čemu svjedoče gotovo svi tipovi amfora koji se mogu naći na Mediteranu. Mapiranje i istraživanje bigovičkog akvatorija donijeće podatke o genezi trgovačkih odnosima sa našim krajevima od vremena 4.v prije Hrista do kraja kasne antike.
TEHNOLOŠKI VIŠAK BALAST ZA PRIVATIZACIJU
 Rješavanje tehnološkog viška u kompaniji Kontejnerski terminal i generalni tereti, po broju radnika najvećeg preduzeća u Baru, jedna je od glavnih barijera privatizacije koja je doživela krah. Za kupovinu Kontejnerskog terminala i generalnih tereta bili su zainteresovani i investitori iz Srbije. Za to crnogorsko preduzeće srpsko tržište je jedno od najinteresantnijih baš zato što mnoga srpska preduzeća uvoze i izvoze robe preko luke u Baru.
“Okrenuti smo tržištu Srbije i hoćemo da radimo sa srbijanskim preduzećima”, kazali su iz uprave Kontejnerskog terminala za “Večernje novosti”.
Kontejnerski terminal i generalni tereti su 1. oktobra prošle godine izdvojeni iz Luke Bar, kao samostalno akcionarsko društvo gdje je većinski vlasnik država Crna Gora sa 54,05 odsto akcija. Kontejnerski terminal zapošljava 980 radnika, a Luka Bar i kćerke firme 360. Prema ranijim procjenama, u Kontejnerskom terminalu oko trećine zaposlenih je tehnološki višak. Početak mogućeg rješavanja viška radnika pojavio se potencijalnom prodajom kćerke firme Luke Bar -Pomorski poslovi, za koju su Italijani ponudili 2,15 miliona eura. Tender je zaključen krajem proljeća, ali su pregovori još u toku.
Iz Kontejnerskog terminala su kazali da nije moguće ponovnog ujedinjavanje sa Lukom Bar. “Vjerovatnoća je ista kao kada bi svakog dana Luka Bar uspostavljala po jednu novu brodsku liniju sa Kinom”, dodali su iz Kontejnerskih terminala.
Predsjednik sindikata Kontejnerski terminal, Dobroslav Orlandić, kaže da sindikalna organizacija preduzeća sa poslovodstvom kompanije usaglašava socijalni program. “Utvrđujemo tačan broj viška radnika. Usaglasili smo se oko rješavanja pitanja oko 100 invalida rada i oni bi trebalo da budu isplaćeni od prodaje Pomorskih poslova, ali ako do toga ne dođe, moguće je i kreditno zaduženje kod neke od banaka”, rekao je Orlandić.
Iako proračuni još nijesu precizni, “Novosti” pišu da bi otpremnina za invalide rada bila od 15 do 20 hiljada eura po osobi, za one koji se  dobrovoljno prijave.
NEMA VODE NI U GRADU, A NE...
 Velike suše na području barske opštine izazvale su poremećaj u vodosnabdijevanju. Građani na visočijim kotama i višim spratovima nemaju vode. Ove godine pojavio se i jedan novi problem, a posebno karakterističan u Makedonskom naselju, da pojedine zgrade nemaju vode čak ni u prizemlju. Razlog je što su u komšiluku neke zgrade ove godine ugradile hidrofor, koji povuče veliku količinu vode, i zato oni “manji” ostaju bez nje. Ovakvo stanje obilato koriste vlasnici raznih cisterni i auto-prevoznici, koji na periferiji grada, čak i na nepristupačnom terenu, prodaju vodu. To je posebno izraženo u naselju Most Đedovića, čiji žitelji naglašavaju da je prosto nevjerovatno da u današnje doba nemaju osnovne uslove za život i da moraju sami da se snalaze za nabavku vode.
“Godinama se ponavlja ista priča, malo-malo pa nema vode, a to onda koriste auto-prevoznici sa cisternama, pa nam donose vodu koju mi papreno plaćamo. Recimo da je veća cisterna 40 eura, a ona manja 25. Često se desi, kao prije neki dan, da dovezu prljavu vodu koju smo bili prinuđeni da vratimo. Računica je takva da nam je voda iz cisterne skuplja nego ona sa slavine. To su za nas preveliki troškovi, ali često nemamo izbora i moramo da platimo. Zamislite da nema vode posle kupanja u moru, što je u razvijenom svijetu dio kulture življenja, elementarna higijena, a ne luksuz” - kažu mještani  Mosta Đedovića.
BESPLATNE KNJIGE ZA DJECU ŽELJEZNIČARA
 Željeznička kompanija Montekargo AD iz Podgorice, na inicijativu sindikata, besplatno je obezbijedila komplete udžbenika za osnovnu školu za djecu sedamdeset radnika u Baru, Podgorici, Bijelom Polju i Nikšiću. Po riječima predsjednika sindikata, mašinovođe Milenka Klikovca, podijeljeni su udžbenici za 90 đaka od prvog do devetog razreda, čiji su roditelji radnici lošijeg imovnog stanja.
“Ukupna pomoć kompanije iznosi oko 5.000 eura. Sindikat se nada da će se i ubuduće nastaviti i uspješna saradnja sa poslovodstvom, kao što je bilo i u prethodnom periodu” - saopštio je Milenko  Klikovac.
I CRNA GORA BI U ŽELJEZNIČKU UNIJU
 Ministar mora i transporta Crne Gore Andrija Lompar potvrdio je u razgovoru sa ministrom za infrastrukturu Srbije Milutinom Mrkonjićem, da su i crnogorske željeznice zainteresovane da se priključe željezničkoj alijansi.
Lompar je u Kotoru, gdje se sastao sa Mrkonjićem, potvrdio zainteresovanost crnogorske željeznice da se priključi sa makedonskim željeznicama zajedničkom preduzeću koje na Koridoru 10 osnivaju željeznice Srbije, Slovenije i Hrvatske. U saopštenju Ministarstava infrastrukture navedeno je da će o tome biti riječi 8. septembra na osnivačkom sastanku u Beogradu, a želju da bude deo željezničke alijanse ranije je izrazila i Makedonija.
Ministari Mrkonjić i Lompar razgovarali su i o modernizaciji željezničke pruge Beograd-Bar. Prema studiji, koju finansira italijanska vlada, radovi na rehabilitaciji pruge bi koštali oko 330 miliona eura, a trebalo bi da počnu u septembru, navedeno je u saopštenju Ministarstva infrastrukture.
Na sastanku je bilo riječi i o izgradnji autoputa od Beograda do Čačka, pa do granice sa Crnom Gorom sa srpske strane i od Bara do granice sa Srbijom sa crnogorske strane. Ministri su se saglasili oko zajedničkog nastupa u tom poslu sa turskim firmama. Sastanku su prisustvovali i direktori avio kompanija Srbije i Crne Gore, a u razgovorima je, kako piše u saopštenju, naglašen zajednički interes dvije strane oko prevoza putnika na evropskim destinacijama i modernizaciji vazdušnih luka u Tivtu i Podgorici, u saradnji sa srpsko-crnogorskom agencijom za kontrolu letjenja.
SIMPOZIJUM HIRURGA
 U organizaciji Opštine Bar, Opšte bolnice “Blažo Orlandić” Bar i “Luke Bar”, u Baru će se 31. avgusta održati međunarodni Simpozijum hirurga, na kojemu će gost–predavač biti eminentni prof.dr Akimasa Nakao, predsjednik Hirurškog društva Japana, direktor hirurške klinike Medicinskog fakulteta u Nagoji i vodeći svjetski autoritet za hirurgiju pankreasa.
Boravak prof. dr Akimasa Nakao u Crnoj Gori predstavlja nastavak naučno-stručne saradnje, koja je započeta u aprilu ove godine učešćem direktora Opšte bolnice Bar dr sci med Zorana Srzentića na Godišnjem kongresu Japanskog hirurškog društva i boravkom na Hirurškoj klinici Medicinskog fakulteta u Nagoji. Prof. dr Nakao je sa zadovoljstvom prihvatio poziv za saradnju i mogućnost da prenese svoje bogato znanje i iskustvo iz ove medicinske oblasti kolegama, kako iz Crne Gore, tako i iz okruženja.
Prof. dr Akimasa Nakao će u amfiteatru Univerziteta Mediteran, 31. avgusta, održati dva predavanja. Prvo, sa početkom u 11 časova biće na temu “Hiruško liječenje raka pankreasa”, a drugo, “Dijagnoza i liječenje cističnog tumora pankreasa”, predviđeno je za 14 časova. U uvodnom dijelu, u 10:45, predavača iz Japana i učesnike Simpozijuma pozdraviće doc. dr Miodrag Radunović, ministar zdravlja Crne Gore i Žarko Pavićević, predsjednik Opštine Bar, nakon čega će se gostima obratiti domaćin ovog značajnog naučnog skupa - dr sci med Zoran Srzentić, direktor Opšte bolnice Bar.
OPET DROGA U VOZU
 Službenici Ekspoziture za bezbjednost željeznice su juče, prilikom kontrole voza broj 436, koji saobraća na relaciji Bar–Subotica, u jednom od vagona pronašli i privremeno oduzeli oko dva kila opojne droge skank. Skank se nalazio sakriven u plafonu hodnika jednog od vagona, umotan u najlonske folije.
Službenici Ispostave granične policije Bijelo Polje, u sadejstvu sa službenicima Filijale za borbu protiv droge i krijumčarenja PJ Bijelo Polje, preduzimaju intenzivne mjere i radnje na identifikaciji lica, koja bi se mogla dovesti u vezu sa krijumčarenjem opojne droge. Oduzeta droga je, radi vještačenja, upućena u Forenzički centar u Danilovgradu.
MEDUZA OD OSAM KILA
 Ovih dana je u Crnoj Gori naslovne strane dobila tzv. kompas medusa, a možemo samo pretpostaviti što bi bilo da se događaj iz Fažane u Istri desio, recimo, u Kotoru gradu:
Aleksandar Ristić, po zanimanju kuvar, u fažanskom akvatoriju uhvatio je divovsku meduzu, tešku osam kilograma i s prečnikom većeg klobuka od pola metra. Sam lovi ribu već sedam godina. Nije, kaže, vidio, a kamoli ulovio, ovako veliku meduzu.
“Išao sam da lovim brancine. U ponedjeljak oko 17 sati izvukao sam je iz mreže. Pomogao mi je prijatelj. Bila je ljubičasta i imala je golemi klobuk. Nisam se uplašio, jer sam odmah znao da je bezopasna, da mi ne može ništa, pa se nisam bojao da će me opeći. Uhvatio sam je rukama bez straha. Te se meduze hrane planktonima i manjim ribama, a vjerojatno je struja donijela” - kazao je Aleksandar.
Nakon neobičnog ulova kuvar je nije ostavio na obali ili u brodu. Vratio ju je u more. “Otplivala je od obale prema otvorenom moru, a meni ostaje fotografija kao uspomena na nevjerovatan ulov” - rekao je Ristić.
Da ova meduza nije opasna za ljude, potvrdila je i dr. Mirna Batistić sa Sveučilišta u Dubrovniku. Unatoč veličini, ta vrsta ne može ni opeći kupače.
“To je Cotylorhiza tuberculata. Uobičajena je u Mediteranu i Jadranskom moru. Zovu je mediteranska meduza, ali i meduza jaje na oko zbog njezina izgleda. Ima male žarnice pa nije opasna za ljude” - kaže dr. Batistić i dodaje da naraste do 35 cm u promjeru, ali moguće su veće jedinke. Napominje da pojave nekih meduza u Jadranu ne znače poremećaj u prirodi niti opasnost za ljude.
VO STRUGA DA ODAM... VOL. 2 (1-3)
by Željko Milović
Struške večeri poezije održavale se ove godine 49-ti put, narednog avgusta im je jubilarni, pedeseti rođendan, a ovoga puta u raznim programima učestvovalo je preko stotinu pisaca, od čega pedesetak iz inostranstva. Pokrenute su 1962. godine, u čast braće Konstantina i Dimitra Miladinova, intelektualaca, učitelja i pisaca, rođenih u Strugi početkom 19. vijeka. Struški festival je sredinom 60-ih godina prerastao u međunarodni, pa je ustanovljena i nagrada „Zlatni vijenac“, koja se dodjeljuje svjetski poznatom živom pjesniku za poetski opus ili za životno djelo. Među dobitnicima su bili i Pablo Neruda, Allen Ginsberg, Josef Brodsky, Bulat Okudzhava, Eugenio Montale, Mak Dizdar, Miroslav Krleža, Nikita Stanesku... Posebnu pažnju zaokuplja tzv. Park poezije, neposredno pored mosta na kome se odigrava centralna završna manifestacija. U njemu su stabla koja su zasadili pjesnici-laureati, sa pločicama na kojima su napisana njihova imena, i zbilja je, za pisca, čudesno stajati na istom mjestu sa koga je, recimo, poruke mira i ljubavi slao čovjek poput Allena Ginsberga, rodonačelnika beat i hippie književnosti još šezdesetih. Tokom 49 godina postojanja festival je ugostio oko 4.000 pjesnika, prevodilaca, esejista i književnih kritičara iz 95 zemalja svijeta, i svrstao se među najznačajnije manifestacije poezije u savremenom svijetu.
U prošlom segmentu pomenuo sam „Noći bez interpunkcije“, freestyle čitanje poezije, i to je bio najzanimljiviji dio drugog dana SVP, jer su ostatak činili prijemi, promocije raznih knjiga na raznim jezicima i tome slično. Dobra stvar je bila što smo se vremenom otkravljivali, a početna opreznost je nestala pred navalom zajedničkih ručkova i večera, i litrima ne previše jakog makedonskog bijelog vina. Uz to, svi učesnici su napokon dobili Zbornik „Koj je koj“ u kome su bile biografije i radovi svih aktera festivala, pa smo ih po vas bijeli dan prelistavali, želeći da se i posredno upoznamo s nekim s kim smo se maločas neposredno upoznali. Taj Zbornik je bio vrlo koristan, jer, ispostavilo se, izgled često vara. Kao u slučaju male pirgave Australijanke Johanne Featherstone, koja izgleda kao prozirna srednjoškolka iz prvih redova koncerta Kylie Minogue, a u stvari je umjetnički direktor eminentne izdavačke kuće. I književnica, naravno. Zbornik je pomogao da stalno ne gledamo jedni drugima u I.D. kartice sa imenom i prezimenom i zemljom odakle dolazimo. One su se nosile oko vrata i nalazile (logično) u visini grudi, a bečenje u njih je imalo i dobrih strana, kao u slučaju albansko-italijanske spisateljice Mimoze Sali (koja u svojim četrdesetim još može biti foto-model), ali i loših, poput onih sa takmičarkama iz prijateljskih nesvrstanih zemalja.
Taj drugi dan je obilovao i smijehom, jer, i pored poštovanja nečijeg kulturnog identiteta, niko od prisutnih nije mogao da se ne nasmije načinu čitanja azerbejdžanske poezije. Njihovi književnici, naime, izgovaraju zadnji samoglasnik u slogu dugačko, te sve izgleda na dječiju igru u kojoj svako svakoga zeza. Plus tome je i činjenica da je po pravilu riječ o patriotskoj poeziji, te da je glavni od pisaca general Elchin Isgenderzadeh govorio i potresnu pjesmu o stradanjima svoje države, gdje bi poslije svakog trećeg stiha viknuo iz sveg glasa: „lele“ (u dugačko). E, taj je poklič „lele“ ostao kao jedan od brandova ovogodišnjih SVP, i svi smo ga dobro zapamtili i šalili se njime. Vjerovatno bi se i nama smijali u pitomom Azerbejdžanu.
Druge „Noći bez interpunkcije“: od očaja do zvijezda. Prvo sat i po nevjerovatno patetičnog, rigidnog i vrlo lošeg performansa nekog albanskog zabavljača, a sve praćeno svirkom nasnimljenih ćiftelija uz ritam mašine, nakon toga performans sumnjivog kvaliteta posvećen Silviji Plat, da bi oko dva sata uslijedila kruna večeri – za odabranu publiku koja je preživjela prve dvije pošasti nastupio je etno bend „Portal“. Počelo je kako i treba – teškim „Pink Floyd“ zvukom klavijatura i solom na kavalu, čisto da se stvori ambijent kakav doliči. Onda su se uključile dvije tambure, pa još jedan kaval, pa gajde. To je bilo to! Kad su se oni pokupili sa bine (a morali su se, na zahtjev prisutnih, vraćati da odsviraju još tri pjesme), uslijedio je poetski maraton kojeg je, gotovo po pravilu, otvarala moja dražesna prijateljica Julijana Veličkovska čitanjem iz svoje prve knjige, a sa velikim interesovanjem muškog svijeta iščekivao se nastup „ubavice“ Sanje Vuković, cura je naše gore list.
Dan tri, subota: Selidba u Kalište, pa u Ohrid. Shodno praksi, organizator je svake noći proturao ispod praga sobe u hotelu program učesnicima za idući dan – ko nastupa, kako itd. Bio sam izabran za učešće na pjesničkom matineu u dvorištu manastira Kalište, pa sam prijepodne proveo u odabiru pjesama za taj događaj. Sam manastir nije daleko od Struge, možda 15-20 minuta vožnje, ali su nesnosna automobilsko-turistička gužva i problemi oko organizacije autobusa učinili svoje. Sve u svemu, odalazak, nastup i povratak trajali su više od četiri sata, što je, uz veoma jako sunce, bilo teško izdržljivo. Posebno jer nas je popodne čekao Ohrid. Put do Kališta, uz jezero, divan je, a zbog kamenih gatova i blizine jezera liči na našu Boku Kotorsku. Sam kompleks manastira iz 18. vijeka u sebi sadrži ogromno drvo staro ravno 645 godina. Ispod njega se i čitala poezija. Bilo je zanimljivo slušati stihove na tridesetak jezika, i iako niko od nas ništa nije razumio od pročitanog, osjećala se melodija jezika i činjenica da svi reagujemo na ritam čitanja, zvuk i način izgovora riječi. Bilo je prilično weird gledati kako pjesnici sa Bliskog istoka, recimo, čitaju, na arapskom jeziku, a na tridesetak metara od njih se napolju vrši čin krštenja nekog od najmlađih pripadnika Makedonske pravoslavne crkve. Upravo taj spoj kultura i čini jedinstvenim SVP. Nakon matinea obišli smo stare ćelije monaha u manastiru, izdubljene u živoj stijeni (i bukvalno), i čudili se kako je neko uopšte mogao u tome da živi, a ne da živi i radi.
Popodne je pjesnički karavan boravio u Ohridu, u obilasku, i jednoj od ceremonija prezentovanja ovogodišnjeg laureata Bugarina Ljubomira Levčeva, ali sam se ja odlučio za samostalni aranžman – boravak u Ohridu s porodicom mog prijatelja Venka. Rekao sam mu da me ne interesuje ni jezero, ni nadaleko čuvena čaršija sa zanatskim centrom, ni stare kuće, ni „Ohridski biseri“, nego da samo želim da vidim fascinantni manastir koji je „upotrijebljen“ u filmu „Prije kiše“. Venko je, naravno, znao o čemu se radi – Sveti Jovan Kaneo, neizostavno mjesto za sve koji se imalo razumiju u estetiku.
Za Ohrid kažu da ima registrovanih 365 manastira, za svaki svetac, odnosno svaki dan u godini, po jedan. Jesam ih vidio puno usput, ali me samo jedan interesovao. U trci s vremenom, jer je padalo veče, stigli smo i do njega. I sve je bilo kako sam zamišljao – sklonište na kraju svijeta. Nisam u mogućnosti da vam riječima opišem tu ljepotu, zato je tu slika.
Ostatak večeri protekao je u razgledanju svega što Ohrid čini turističkim biserom regiona: kuće sa doksatima i drvenim konstrukcijama, male brodice kojima se voze starci i pecaju ribu, pijacu sa svim i svačim, centralnu kaldrmisanu ulicu starog grada sa nizom dućana u kojima se prodaje ohridski biser (naravno, pazario jedan), a najviše – manastir Svete Sofije iz XI vijeka. Radi njega sam ostao zabezeknut, kad sam vidio natpis na prvotnoj ćirilici na fasadi (zamisli: vidio prvu ćirilicu!) i freske patrijarha, rimskih papa, svečeva i vladara, a sve u jednoj crkvi – inače, to je katedralna crkva Ohridske arhiepiskopije.
Vratio sam se pred veče u hotel, malo prije ostalih. Taman na vrijeme da se odmorim i pripremim za drugu „Noć bez interpunkcije“, u kojoj je bio najavljen koncert zanosne izraelske pjesnikinje/pjevačice Ronit Bergman, nastup Zorana Madžirova - perkusioniste koji svira i na bocama, te performans srpskog pjesnika i teatra Miljurka Vukadinovića, čovjeka koji kao da je brat našeg Rajka Joličića. Po svemu.
“ZORA” NA CETINJU, NA HUMANITARNOM KONCERTU
 Na koncertu “Cetinju s ljubavlju”, koji su organizovali Udruženje estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore i prestonica Cetinje, publika je uživala u nastupima dvadesetak izvođača, među kojima je bila i barska Etno grupa “Zora”. Pored njih, nastupili su i Vesko Belada, Marija Božović, Novak Laketić, Dejan Škuletić, Aleksandra Bučevac, Igor Đurović, Kaja, Zoran Kalezić, Milan Otašević, Biljana Mitrović, Pero Stefanović, Anja Mašanović, Nina Žižić, Moto Laketić, Nina Petković, Anči Dabetić, Zdravko Đuranović, Nikola “Perper” Radunović, Lidija i Raja Simonović, Bojan Marović, Tanja Šeter, Danijel Alibabića i Milena Vučić.
“Pored humanitarnog djela za koji su naši umjetnici uvijek raspoloženi, koncert je prilika i za ličnu promociju. Većina izvođača ima nove pjesme i upravo je ovo ambijent i situacija gdje će najbolje promovisati novu pjesmu” - kazala je organizatorka koncerta Renata Perazić, predsjednica Udruženja estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore, najavljujući slične koncerte po cijeloj Crnoj Gori.
Olga Kovalenko i Zorica Vučeljić, članice barske etno grupe “Zora”, koja se predstavila pjesmom “Kletva mlade Neve”, kazale su da je učešće na ovakvom muzičkom događaju jako značajno, jer su u prilici da pored izlaska iz lokalnih okvira, promovišu upravo objavljeni CD sa etno kompozicijama, tradicionalnog crnogorskog melosa ukomponovanog u modernije aranžmane.
DRUGI PORAZ OFK “BARA”, TREĆI ZAREDOM “MORNARA”
 U utakmici trećeg kola T-com Prve crnogorske fudbalske lige, “Lovćen” je kao gost savladao OFK “Bar” 5:2. Domaćin je poveo pogotkom Aleksandra Nedovića u 13. minutu. “Lovćen” je preokrenuo rezultat i golovima Aleksandra Šćekića u 36, Ivana Jablana u 48, Dejana Bogdanovića u 62. i Andrije Pejakovića u 67. minutu, došao do vođstva od 4:1. Na 4:2 smanjio je Tihomir Živković u 75, a konačan rezultat, tri minuta prije kraja, postavio je Mirko Radišić.
U trenutku zaključenja ovog teksta, javljeno je da je “Budućnost” u Podgorici pobijedila “Mornar” 3:1 i prikovala ga za dno tabele. Podgoričani su do treće pobjede ove sezone golovima Abrahama Kudemora u 30, Ivana Vukovića u 66. i Nenada Brnovića u 73. minutu. Jedini pogodak za "Mornar" postigao je Ervin Peričić u 62. minutu.
Zvanični šampion “Rudar” pobijedio je danas u Pljevljima budvanski “Mogren” 4:0, “Grbalj” i “Zeta” igrali su u Radanovićima neriješeno 1:1, “Dečić” je u Tuzima savladao “Petrovac” 2:0, a “Sutjeska” je u Nikšiću savladala “Mladost” 2:1.
NAŠI OPET PORAŽENI OD SINGAPURA, ZAVRŠILI ČETVRTI
Olimpijske igre mladih, utakmica za bronzu
SINGAPUR – CRNA GORA 4:1 (2:1)
Stadion: Jalan Bessar
Strijelci: Mohd H. (6′ 45′), Mazlan (57′ (p) 65′) za Singapur, Baošić (14’) za Crnu Goru
 SINGAPUR: Rosedin, Mohd F., Mohamed, Lightfoot (12′ Koh), Mazlan, Khairul, Mohd H., Tan, Neubronner, Jeevamani, Suhaimi.
CRNA GORA: Kordić, Vico (66′ Nedović), Marković, Baošić (41′ Grbović), Čađenović, Kosović, Kaluđerović, Vukićević, Vušurović, Lopičić (41′ Boljević), Lalošević.
Pionirska fudbalska reprezentacija Crne Gore osvojila je četvrto mjesto na Olimpijskim igarama mladih u Singapuru. Izabranici selektora Save Kovačevića poraženi su danas u meču za bronzanu medalju od Singapura na “Jalan Bessar” stadionu rezultatom 4:1. Singapur je do pobjede i bronzanog odličja došao golovima Hanafija Moda u 6. i 45. i Amirula Mazlana u 57. i 65. minutu, nakon katastrofalne intervencije golmana Kordića. Jedini pogodak za Crnu Goru postigao je Jovan Baošić u 14. minutu. U crnogorskom timu od početka je igrao Baranin Lazar Lalošević.
Crnogorska selekcija nastup na turniru završila je sa pobjedom i tri poraza. Na startu je bila bolja od Zimbabvea, a izgubila je dva puta od Singapura i jednom od Bolivije.
|
