Click here
Početna strana

 

O Baru

Intervju
Kolumne
Reportaže
Morske priče

Urbana scena
Dijaspora

Servisne informacije

Arhiva vijesti
Linkovi

O nama

 

 

Click here

 

VIJESTI ZA SUBOTU, 17.07.2010. godine

   

 

 

“VLADIMIR I KOSARA” I XXIII “BARSKI LJETOPIS”

 

Sinoć je, nakon kratkog resitala ispred ulaza u starobarsku tvrđavu, premijerno prikazana predstava “Vladimir i Kosara”, čime je i zvanično otvoren XXIII Barski ljetopis.

 

Za razliku od prošlogodišnjeg krkljanca, ove je godine na nivou organizacije sve mnogo bolje funkcionisalo – zahvaljujući pravovremenom obaviještavanju javnosti da će predstava biti igrana dva dana (prvog za one “sa pozivnicama” i drugog za “običan narod”), nije bilo gužve, naprotiv.

 

Prisutni su mirno čekali ispred ulaza da se završi oficijelni dio, a onda, lagano, krenuli ka Ljetnjoj pozornici u starom gradu, gdje je bilo mjesta taman koliko treba. Čak su i malobrojni bez pozivnica našli prostor za sebe i željno iščekivali predstavu.

 

 

A predstava, tipična milatovićevska, izazvala je posve oprečne reakcije prisutnih, što se dalo i očekivati. Modernizacija istorijskog predloška, direktna ili indirektna simbolika, i gomila malih performansa sa manje ili više uspjeha uklopljenih u jednu cjelinu, ostavila je građane u dilemi - da li je u pitanju “potpuna besmislica, sramota i očaj živi”, kako reče jedan od posjetilaca ili “hrabar potez reditelja koji plijeni pažnju čitavim tokom predstave”, što reče drugi. O ukusima se, kažu, ne raspravlja.

 

Da je modernizacija u pitanju - jeste, i mnogo je toga postavljeno drugačije od onog na šta smo navikli. Tu se, prije svega, misli na apsolutno dominantnu Kosaru - ženu koja voli svog muža, ali koja vapi za osvetom i krvlju krvnika sopstvene porodice - i nejakog kneza Vladimira koji ne zna da se valjano postavi ni prema supruzi, ni prema državi, a koji lebdi između velikih riječi kojima obasipa sve oko sebe i sopstvenog očaja (Vladimira tumači crnogorski glumac Milivoje Obradović, koji se od svih dosadašnjih tumača lika dukljanskog kneza, fizionomijom i gotovo ikonostasnom isposničkom mirnoćom najviše približio arhetipskom poimanju kneza Vladimira).

Bez sumnje, apsolutno dominantni lik u predstavi je Kosara, u tumačenju makedonske glumice Vesne Gavril, tako da se predstava mogla slobodno nazvati “Kosarin životopis”, a ne “Vladimir i Kosara”, jer se svi ostali nalaze duboko u offu njene pojave, gromkih urlika i vapaja, njenih upečatljivih monologa.

 

Vremenski najduže pojavljivanje u predstavi, hrabro i neočekivano, Milatović je dodijelio naratorima, koji su u stihu objašnjavali gledaocima istorijske prilike na Balkanu onoga doba, a često i duševna stanja glavnih junaka. U maniru starogrčkih tragedija, sa balkona se kao narator javljao bend (izvanredno odrađen posao trija Ivana Marovića), koji je uz pametno dozirana krešenda držao napetost i dramatiku dešavanja, dok se visoko iznad aktera sa prozora oglašavala (kao drugi narator) barska operska pjevačica Aleksandra Vojvodić, zablistavši u nekoliko vokalno veoma teških i zahtjevnih rečitativnih numera. 

 

Osnovni problem predstave bio je, kako se dalo i očekivati, problem komunikacije, jer je glavna junakinja govorila na makedonskom jeziku (Vladimir na našem, naravno), a da bi je prisutni razumjeli postavljen je video-bim na kome je išao simultani prevod. Međutim, video-bim je bio isuviše mali da bi odradio taj posao, i uz to je bio smješten na lijevom zidu Ljetnje bašte, pa su prevod vidjeli samo gledaoci u prvih nekoliko redova, dok su ostali mogli samo da po smislu nagađaju o čemu govore junaci predstave. Osim toga, tekst na video-bimu veoma često nije bio onaj što je izgovaran na pozornici, preskakane su rečenice ili čak čitavi pasusi, i to je nešto na čemu će autori morati da porade u nekim narednim izvođenjima. I da paze da ozvučenje ne trokira, da ne bi Kosara ostala bez glasa tj. mikrofon bez zvuka, kao što je bio slučaj nekoliko puta sinoć.

 

Bila bi grehota ne pomenuti lik koji se pojavljuje apsolutno čitavim tokom predstave, u pozadini. Stražar-radnik-održavalac-šta sve ne, izvanredni glumac Žarko Dimoski, nije napuštao scenu niti u jednom trenuku: ili je kariolicama razvozio kamenje, ili ja otvarao škure, ili je iz sobe iz jedne od zgrada gledao šta radi kraljevski par, ili je farbao okvire, ili jeo jabuku, ili – kao u jednom slučaju – gromko pjevao o ukletoj sudbi, mirišući cvijet puzavice sa zidina, što je, paradoksalno, bio jedan od najupečatljivijih momenata predstave. I to sve u odijelu radnika-fizikalca sa grbom JP Kulturni centar Bar na prsima. Njegovu vrsnu minijaturu znala je da prepozna barska publika i nagradila ga gromkim aplauzom, izdvojivši ga na neki način od ostalih aktera. 

 

Nakon predstave, priređen je u starom gradu koktel za prisutne, a ćaskanje se, kako to i biva, oteglo u noć. Kako je sve to skupa izgledalo, vidite u foto-priči Studija Petović.

 

 

NESNOSNO

 

Talas vrelog vazduha i dalje okupira naše krajeve. Temperatura visoko premašuje trideseti podjeljak, te je tako danas u 12 sati najtoplije bilo u Podgorici – temperatura 36 / subjektivni osjećaj 37, dok se u Baru zadržala na nivou 30/34.

 

Ako je za utjehu, a nije, isto je i duž čitavog primorja. U 8 sati ujutro u Sinju, u Hrvatskoj su zabilježena 34 stepena. U nekim krajevima Dalmacije temperatura mora je iznosila nevjerovatnih 29 stepeni, dok se kod nas, u Baru, zadržala na “samo” 26.

 

Stručnjaci za vrućine – ljekari i razni savjetodavci iz novina – preporučiće, naravno, da često idete po tuš, da pijete mnogo vode, da se mažete raznim kremama, da kupite sprej za rashlađivanje kojim ćete se osvježiti dok stojite u nekom redu, te da nosite kapu ili šešir. Naravno, poslušajte ih.

 

 

MALTRETIRAO MAJKU, PA JE UMRLA

 

Krivično vijeće sudije Ratka Ćupića juče je u Višem sudu u Podgorici osudilo Srđana Đ. Šaranovića (47) na dvije godine zatvora zbog krivičnog djela “nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici”.

 

U prvostepenoj presudi se navodi da je okrivljeni Šaranović 6. avgusta 2008. u Baru u mjestu Šušanj u kući svoje majke Perside Đakonović–Šaranović, primjenom nasilja, drskim i bezobzirnim ponašanjem ugrozio spokojstvo, tjelesni integritet svoje majke Perside Šaranović, usljed čega je nastupila njena smrt.

 

On je pri svađi, kako se navodi, majku udario dlanom u predjelu lica, a potom je uhvatio za kosu. Nakon što je se ona, vičući i braneći se rukama, otrgnula i ušla u spavaću sobu gdje je sjela na krevet. Optuženi Srđan Šaranović pošao je za njom i vrijeđajući je ponovo zamahnuo da je udari, u čemu nije uspio jer ga je majka odgurnula.

 

“Tom prilikom joj je nanio povrede u vidu dvije tačkaste oguljotine u predjelu čela i pet krvnih podliva na poglavini, nakon čega je kod nje usljed jakih emocija i bolnih senzacija, te psihičke traume izazvane vršenjem nasilja od strane okrivljenog, došlo do naglog pogoršanja već postojećeg teškog i dugotrajnog arterosklerotičnog oboljenja srca i krvnih sudova, što je uslovilo srčanu smrt,” navodi se u presudi.

 

 

TRENIRAJU PUNOM PAROM, I ČEKAJU PARE

 

Marko NenezićRadnu atmosferu u Fudbalskom klubu “Mornar” remete neisplaćena višemjesečna dugovanja. No, bar za sad, igrači bez obzira na to, po velikoj vrućini bez pogovora izvršavaju svoje obaveze dva puta dnevno na terenima SRC “Topolica” i u sali Poljoprivredne škole.

 

Međutim, kako je juče rekao kapiten Marko Nenezić, svi igrači koji su ostali u klubu povjerovali su obećanjima da će dugovanja biti izmirena od 20. do 25. jula. “Ukoliko se to ne realizuje, mi ćemo ponovo prestati da treniramo. Dobili smo uvjeravanja, istina po ko zna koji put, da će nam se dugovanja isplatiti. Nećemo to nikom oprostiti, jer za onaj cilj koji smo mi zaradili i ostvarili, opstanak u Prvoj ligi, očekujemo da nam se to sve i isplati. Ja sam, eto, ostavio posao da bih trenirao, ali ako se obećanje ponovo ne ispuni, vratiću se tim obavezama. To isto čujem i od ostalih igrača. Ima ovdje ljudi koji žive od ovih primanja” - kazao je kapiten Marko Nenezić i dodao da igrači izuzetno dobro rade i da su svjesni da ih čeka još jedno neizvjesno prvenstvo u najelitnijoj crnogorskoj ligi.

 

 

ALMIRU SREBRO, JOZO ISPAO U PRVOM KRUGU

 

Drugog dana Univerzitetskog svjetskog prvenstva u karateu u Podgorici, na programu su bile borbe u muškoj i ženskoj konkurenciji.

 

Najpoznatiji barski karatista Almir Cecunjanin osvojio je srebrnu medalju, nakon što je u finalnom meču kategorije preko 84 kilograma poražen od Iranca Jasema Modamija 3:0. Cecunjanin, koji je bio slobodan u prvom kolu, na putu do finala eliminisao je predstavnike Čilea, Češke i Austrije.

Drugi barski karatista Jozo Dabović, u kategoriji do 67 kilograma, poražen je u prvom kolu, poslije veoma interesantne borbe.

 

 
Galerije
 

© Copyright BARINFO 2010