|
MARIJA VUKOVIĆ DOČEKANA NA AERODROMU
 Zlatna svjetska atletska medalja stigla je u Crnu Goru. Donijela je Marija Vuković juče u Podgoricu, a osvojila je 25. jula u dalekoj Kanadi. Sa zlatom oko vrata i ogrnuta crnogorskom zastavom, Marija je uz gromoglasni aplauz i ovacije ušla u VIP salon na aerodromu Golubovci, gdje joj je priređen doček. Porodica, drugarice, prijatelji, atletski poslenici, predstavnici nadležnih državnih institucija, brojni novinari, dočekali su svjetsku šampionku. Ona je u skoku u vis “letjela” preko 191 cm i zasluženo prigrabila najsjajnije odličje.
Emocije su nadvladale i dirnuta lijepim dočekom Marija nije mogla sakriti suze: “Hvala svima koji su vjerovali u mene i pomogli da dođem do ovog uspjeha. Zahvalna sam, prije svega, svojoj porodici koja je uvijek davala veliku podršku, zatim Atletskom savezu, mom treneru Topiću bez čije pomoći ne bih uspjela ovo da napravim. Naravno da sam presrećna, jer osvojiti zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu užitak je koji je teško opisati. Nadala sam se da mogu ostvariti vrhunski rezultat. Ušla sam u kvalifikacije sa željom da se domognem finala. Vjerovala sam u sebe, u finalu sam sve dobro odradila i uspjeh nije mogao izostati. Bila je jaka konkurencija, ali tempirala sam formu za Kanadu i višemjesečni naporni rad se isplatio. Zaista
sam malo zbunjena ovakvim dočekom, tako da ne mogu da iskažem sva osjećanja. Ali, zaista je prelijep osjećaj biti najbolji na svijetu. Ja sam to uspjela i veoma sam radosna zbog toga” –
rekla je Marija Vuković.
 U ime Atletskog saveza Crne Gore zlato joj je čestitao predsjednik Milorad Vuletić, a čestitke su uputili i Dušan Simonović, predsjednik COK, te dr Dragan Drobnjak, predstavnik Uprave za mlade i sport. U ime Bara, grada za čiji klub Marija nastupa, dočekao ju je Dragan Simović, potpredsjednik SO Bar.
“Zadovoljstvo mi je da u ime građana Bara mogu prvi da ćestitam svjetskoj šampionki Mariji Vuković. Radujemo se što je članica našeg ‘Mornara’ najbolja na planeti i ponosni smo na tebe. Osim sporta, u Baru si završila Gimnaziju i upisala fakultet, tako da se nadamo da ćeš i na tom planu imati dosta uspjeha. Mi u strukturama našeg grada znaćemo da vrednujemo tvoje rezultate i ubijeđen sam da ćemo zajedno sa atletskim poslenicima omogućiti ti uslove da napreduješ i da nas još dosta puta ovako obraduješ. Imaćeš našu punu podršku” – rekao je Simović.
 Proslavljeni skakač Dragutin Topić, trener Marije Vuković, bio je prezadovoljan nakon velikog uspjeha u Kanadi. “Možda još nijesmo svjesni koliki je uspjeh Marija napravila. Crna Gora je sada stala na svjetsku atletsku mapu, i to kao potencijalna velesila, iako malena država. Svi svjetski mediji prenijeli su njen uspjeh kao senzaciju, i to zaista jeste. Zato nam je ovakav uspjeh draži. Dokazala je svijetu da je najbolja. Marija je veliki profesionalac, iako radi u poluamaterskim uslovima. Samo zahvaljujući njenom talentu i velikoj volji za uspjehom došla je do ovoga. Naravno uz velika odricanja, jer malo ko zna njene suze i veliku posvećenost atletici. Nadam se da će ova medalja sad biti potpora za stvaranje uslova koji su joj neophodni za dalju karijeru. A od nje sada svi očekujemo samo uspjehe. Ipak je ona mlada i ne treba je opterećivati previsokim dometima. Polako pravimo plan njenog napredovanja i tek vjerujemo u vrhunske rezultate. Nadam se da će ona osvojiti olimpijsku medalju, odnosno jedino odličje koje ja kao takmičar nijesam uspio. Dakle, mislim da će me naslijediti u evropskim i svjetskim razmjerama, pošto je skok u vis i moja disciplina. Ova medalja je naš zajednički uspjeh. Jer i ja sam tek počeo, “nov” sam kao trener i drago mi je što sam baš njoj pomogao da dođe do zlata” – kazao je Topić, koji takođe nije mogao da sakrije suze.
PRIJEM U OPŠTINI ZA MARIJU VUKOVIĆ
 Rukovodstvo barske Opštine na čelu sa predsjednikom Žarkom Pavićevićem, danas je organizovalo prijem za atletičarku AK “Mornar” Mariju Vuković, koja je na nedavno završenom Prvenstvu svijeta za juniore osvojila zlatnu medalju i, preskočivši 191 cm, postavila novi rekord Crne Gore.
Uz Mariju je bio i njen trener, nekadašnji svjetski juniorski i evropski prvak u skoku u vis, Dragutin Topić. Prijemu su takođe prisustvovali i čelni ljudi Atletskog saveza Crne Gore (ASCG), predsjednik Miodrag Vuletić, potpredsjednik Aleksandar Vujičić i sportski direktor Božidar Ičević, kao i otac nove svjetske šampionke.
“Primao sam i velike državnike, ambasadore, investitore, privrednike, biznismene, ali nikada nisam bio u prilici da primim svjetskog šampiona. Imam izuzetnu čast i zadovoljstvo da u ime Opštine, svoje lično ime, mojih saradnika i građana Bara čestitam ti ovaj izvanredni rezultat, na koji je Crna Gora izuzetno ponosna. Jako smo sretni što je naša sugrađanka osvojila nešto o čemu se samo može sanjati”, rekao je Pavićević.
Na njega se nadovezala predsjednica Skupštine Branka Nikezić: “Nismo tu da pozdravimo i čestitamo svjetskom šampionu, nego svjetskoj šampionki, zato, draga Marija, sve čestitke sa ove ženske strane. Čestitke za sve ono što si pokazala, reprezentovala ovaj grad i AK ‘Mornar’. Mi u našoj nomenklaturi raspodjele sredstava za sportiste nismo dosad imali svjetsku šampionku. Mislim da si ti to zaslužila i drago mi je što to počinje upravo od tebe”.
 Potpredsjednik Opštine Dragan Simović je dočekao Vukovićevu i na aerodromu. Bio je tu i danas: “Komplimenti i čestitke. Bar je otvoren grad za sve dobronamjerne ljude, grad šampiona u sportu i u privredi. Sve strukture u gradu su spremne da prodrže tvoje dalje napredovanje, nadam se da ćeš ti biti generator budućih atletskih zbivanja u gradu”.
Predsjednik AK Miodrag Vuletić se zahvalio rukovodstvu Opštine Bar, uz nadanje da će se dobra saradnja nastaviiti i u narednom periodu, a potom je riječ uzela svjetska šampionka: “Pričam mnogo kad su ovakvi događaji, postidim se i zbunim. Želim da se zahvalim gradu Baru koji me dočekao. Presrećna sam i zahvaljujem se Atletskom savezu koji je podržao naš projekat, treneru i mojoj porodici”.
Opština Bar je Mariju za ovaj izuzetan uspjeh nagradila sa 2.000 eura, a njenom treneru Topiću je, u znak zahvalnosti, uručena originalna novčanica od pet perpera.
BLATO U (SUTO)MORU
Ovo što vidite desilo se 1. avgusta u jutarnjim časovima, a povodom ovog zamućenja i onečišćenja mora dobili smo nekoliko reagovanja. Kako su nam čitaoci saopštili, iz JP Vodovod i kanalizacija su na TV “Vijesti” prije desetak dana objasnili da se to dešava kada nestane struja. Ovog puta bilo je struje, tvrde oni.
Da li bi se iko u ovome kupao, sami procijenite!!! Sad čekamo saopštenje Komunalne policije, koja je prošli put razotkrila JP Regionalni vodovod i dokazala da su govorili neistinu, tvrdeći da za mulj na čanjskoj plaži nisu oni krivi.
ZAŠTO BAR NAKON BUDVE, TIVTA I KOTORA?
 Nekoliko čitalaca kontaktiralo nas je u posljednjih nekoliko dana i postavljalo otprilike isto pitanje: Zašto Bar, grad u čijem je posjedu najveći dio Skadarskog jezera, ne dobija prvi vodu? “Pa i on, jednako kao i ostali gradovi juga, ima problem sa vodom u sezoni. Na primjer, naselja Šušanj i Bjeliši nemaju vodu gotovo po šest mjeseci godišnje. I sve to ne bi bilo toliko čudno da crmničko selo Podgor već decenijama ne daje vodu Budvi i Cetinju, a istovremeno Bar ima velikih problema sa vodom”, stajalo je u jednom pismu.
Naši čitaoci očigledno ne prate redovno i pomno dešavanja oko Regionalnog vodovoda, jer bi znali da smo mi u nekoliko navrata, kompilirajući izjave čelnika ovog preduzeća iz dnevne štampe, dali odgovor na ovo pitanje.
Ponovićemo, direktor Regionalnog vodovoda Zoran Bošnjak naveo je da “što se Bara tiče”, mjesto priključka je Šušanj i “oni su u tenderu i nerealno je očekivati da se sve završi za manje od mjesec dana”.
O čemu je riječ? Početkom godine bio je raspisan tender za priključak na rezervoar u Šušanju, gdje treba da se na 550 metara dugoj trasi od Žukotrlice do rezervoara postave cijevi, međutim, taj tender je poništen, pa je tenderska procedura obnovljena. Izabran je novi izvođač radova - podgorički “Bemax”, no, veoma su male šanse da se usred sezone pristupi masivnim kopanjima na lokaciji koja vrvi od gostiju. Inače, prema tenderskim uslovima, rok za završetak radova je 60 dana.
“Kada je u pitanju opština Bar, na žalost, to moramo malo odložiti zato što je barski vodovod imao problema u realizaciji svog priključnog cjevovoda. Očekujemo da će ti radovi biti završeni tek u septembru, pa priključenje opštine Bar očekujemo na jesen”, izjavio je juče tehnički direktor Regionalnog vodovoda Puniša Pavićević.
ŠUŠTER: JP VODOVOD I KANALIZACIJA SE
FINASIRA IZ SOPSTVENIH SREDSTAVA
 Na trećoj sjednici lokalnog parlamenta u Baru, održanoj protekle sedmice, odbornicima je podnijet izvještaj o radu JP Vodovod i kanalizacija. Predstavnici opozicije su iskazali niz primjedbi na izvještaj, ali direktor Vodovoda Gojko Šušter je istakao da su njihove primjedbe “vrlo tendenciozne i da pojedinci hoće da ubiraju političke poene”. Svoje tvrdnje je potkrijepio riječima da od 1986. godine u barski vodovodni sistem nije doveden nijedan sekundni litar vode.
Šušter je naglasio da se ovo javno preduzeće samofinansira, i to isključivo iz cijene vode i usluga kanalizacije, uz napomenu da je barski sistem vodovoda najsloženiji u Crnoj Gori, a da su cijene najniže na crnogorskom primorju.
“U kategoriji domaćinstava u Herceg Novom kubik vode je 1,05 eura, u Kotoru 1,03, Tivtu 1,04, a u Baru 0,75 eura. U kategoriji privrede u Baru je 1,50, a u Herceg Novom 2,16, Kotoru 2,34, Tivtu 2,34 eura. Mi ove cijene vjerovatno moramo korigovati, jer sa ovakvim teško da ćemo moći da održimo sistem” - odgovorio je Šušter na kritike, naglašavajući da je problem vodosnabdijevanja u Čanju riješen izgradnjom dva bunara sopstvenim sredstvima Vodovoda.
“Više nemamo potrebe da ljeti uključujemo vodu iz Crmnice. To je neoboriva činjenica. Sami ste svjesni da od 1986. godine, ne samo kad je u pitanju vodovod, već i kanalizacija, električna energija, ista se infrastruktura koristi na mnogo veći broj legalnih i ilegalnih potrošača. Pogledajte koliko je kuća i zgrada izgrađeno samo u centru Bara, a više je divljih nego legalnih objektata. To su zgrade, kuće od 200, 300, 400, 500 kvadrata, čiji vlasnici Opštini Bar nijesu uplatili nijednog eura za komunalije, vodu, struju, kanalizaciju” - obrazložio je Šušter.
On je ustvrdio da Vodovod gazduje infrastrukturom koja mu je data na korišćenje, i njom pokušava da upravlja. “Vjerovatno sam subjektivan, ali ja mislim da upravljamo dosta solidno. Bar ima imidž opštine na crnogorskom primorju koja je, a imamo i izvještaj kao dokaz tome, među najbolje snabdjevenim gradovima. Više godina imali smo zaostatak ulaganja u infrastrukturu, a onda se počelo sa ulaganjima nakon dolaska Žarka Pavićevića na mjesto predsjednika Opštine. Međutim, probleme koji traju još od aprilskog zemljotresa 1979. godine ne može riješiti ni ova lokalna uprava, a plašim se - ni ona u sljedećem sazivu, jer se grad konstantno razvija” - istakao je  Šušter.
PONOVO SUĐENJE VLASNIKU BRODA “BOKA STAR”
 Vlasniku “Boka stara”, broda na kome je 2002. u luci Rijeka pronađeno 208 tona eksploziva namijenjenih Sadamu Huseinu, crnogorskom brodovlasniku Marku Baliću sudiće se ponovo nakon što je on izručen Hrvatskoj. Balić se nalazi u riječkom pritvoru gdje će čekati novo suđenje, objavili su hrvatski mediji.
On je prije godinu u Županijskom sudu u Rijeci, u odsustvu, osuđen na šest godina zatvora zbog eksploziva pronađenog na brodu. Ali tamnošnji Vrhovni sud je ukinuo odluku niže instance u Rijeci i suđenje vratio na početak. Balić je izručen iz grčkog zatvora u kojem je završio prošle godine kad su ga Grci uhapsili po potjernici riječkog suda, piše “Večernji list”. Sem Balića, optuženi su i Baranin Saša Kovalenko, zatim zapovjednik broda Josip Nikolić i prvi oficir broda  Damir Balabušić.
HAJDINI: KRV SE NIJE MOGLA SPRATI
by Brano Mandić
Penzioner sa Kosova Azem Hajdini imao je 21 godinu kada je ležao ispod leševa pobijenih Albanaca u dvorištu zgrade Duvanskog monopola u Baru.
 Svjedok masakra u martu 1945. godine, Hajdini govori za “Vijesti” da je pokolj bio planiran još u Prizrenu, odakle je nekoliko hiljada Albanaca krenulo preko Albanije do crnogorske obale. Iz Bara je trebalo da budu sprovedeni na istarski front, ali je došlo do pucnjave koja se otrgla kontroli i zločina o kome se pod Rumijom decenijama šaputalo. Ćutale su i albanske vlasti, dok predsjednik Salji Beriša nedavno nije optužio bivšeg predsjednika Ramiza Aljiju da je učestvovao u masakru. Albanski parlament je odlučio da formira specijalnu komisiju za istragu zločina koji je, priča Hajdini, bio zlodjelo protiv nenaoružanih, gladnih i žednih ljudi.
“Dok sam bio pod leševima i tijelima ranjenika nijesam smio dati nikakav znak da sam u životu. Vojska i građani su krenuli u hajku i tražili preživjele ranjenike, pa ih ubijali hladnim ili vatrenim oružjem”, priča Hajdini, bivši glavni inspektor za prihode u Vladi SAP Kosova i Metohije.
Hajdini odbacuje verziju crnogorskih svjedoka da se na regrute zapucalo, jer je jedan od Albanaca ubio sprovodnika Boža Dabanovića, a drugi sa prozora zgrade Monopola bacio bombu na komandira brigade. “Blizu puta nalazila se jedna česma. Bili smo jako žedni, bukvalno je nekima prijetilo ludilo. Trojica naših drugova, Jahir Murtezi, Ramadan Mihalići, i Sulje Ali Morina iz sela Glabare pošli su kod oficira koji je blokirao česmu. Tražili su da piju vode. Oficir je naredio vojnicima da pucaju i poginuli su sva trojica”, priča Hajdini.
On se sjeća da su poslije tih ubistava u kolonu Albanaca došla tri oficira koji su počeli da psuju i viču. “Na mjestu su izdvojili 100 ljudi za strijeljanje. Samo su stavili ruku na kolonu i rekli - odavde stotinu za strijeljanje. I strijeljali su ih pred nama!”.
Među Albancima koji su mobilisani na Kosovu i u Makedoniji, po Hajdiniju je bilo najviše mladića ispod 35 godina i staraca. Iako je zvanična verzija da su Kosovari bježali od mobilizacije, Hajdini tvrdi da je među žrtvama bilo partizanskih dobrovoljaca.
 “Naredili su nam da krenemo prema zgradi Monopola duvana. Zgrada je bila na dva-tri sprata sa prizemljem i velikim dvorištem koje je bilo opkoljeno betonskom ogradom i gvozdenim šipkama. Otvorilli su malu kapiju. Na obje strane kapije su bili vojnici i tukli nas kundacima i puščanim cijevima. Tu je pod našim nogama posrnulo i umrlo 150-180 albanskih regruta”, priča Hajdini.
Neki od regruta su ušli u zgradu, dok je većina ostala u dvorištu ili na širokom putu ispred. Hajdini kaže da je prvo čuo pucanj iz topa, koji je bio signal za početak paljbe. “Onda su počeli da pucaju kao na divljač, sa svih strana iz svih vrsta oružja. U početku smo pomislili da nas Nijemci bombarduju ili je neki veliki zemljotres. Bio sam u jednom ćošku dvorišta, ne znam ni ja kako sam pao na zemlju i našao se, bez svijesti, ispod desetine mrtvih”. Oko zgrade je, priča Hajdini, bilo pet punktova sa kojih je gruvalo iz mitraljeza, minobacača i drugog oružja. “Nebo se pomračilo kao da je mrak. Sunce nije moglo da se probije od dima, plamena i prašine”.
Hajdini tvrdi da se najviše ljudi spasilo na gornjim spratovima zgrade Monopola, jer vojnici do gore nijesu mogli proći od gomile leševa u prizemlju. Kada su kasnije čistili krv iz dvorišta, Hajdini se sjeća da je nasipan i pijesak sa plaže, jer se vodom nije mogla sprati.
Kada je glavna pucnjava utihnula, priča Hajdini, vojnici su pozvali preživjele regrute da slobodno izađu, što je bio mamac za nova ubistva. Postoje dokumenti da se istovremeno nadomak Bara pojavio džip američkih tablica koji je skrenut prema Ulcinju, uz objašnjenje da se u luci vode borbe protiv fašista. Hajdini ipak smatra da je pojava Amerikanaca uslovila kraj pokolja, ali da to nije bio kraj mučenju zarobljenika.
“Kada su preživjeli izašli iz zgrade, vidjeli su u dvorištu stravičan prizor: bajonete, noževe, sjekire, gvozdene vile koje su ostale nabijene u tijela mrtvih i ranjenih...Bili smo prinuđeni da stojimo nad više stotina leševa i ranjenih koji su kukali, a oficiri vojske su počeli da nam drže govor o Titu, Staljinu i Enver Hodži. Tražili su od nas da kličemo pred njima i vičemo parole”, priča Hajdini.
U svojoj knjizi “Masakr u Baru” i mnogim publikacijama, Hajdini je opisao kako su preživjeli prebačeni na plažu, pa onda sjutradan opet vraćeni u zgradu Monopola, gdje nije bilo toaleta, ni uslova za život. Hajdini kaže da su Albanci nakon toga prebačeni u logor ograđen bodljikavom žicom, ali da su preživjeli na novi smještaj gledali kao na spas.
“Kad smo ustali ujutro, videli smo kako morem plivaju leševi i odjeća naših drugova”, priča 86-godišnji pravnik iz Prištine. Hajdini naglašava da su regruti bili razoružani još u Prizrenu i da su stradali tokom cijelog puta, te da je akcija organizovana sa vrha, uz odgovornost albanskih komunista.
 “Jedna žena u Baru, čini mi se po prezimenu Krdžić, sakrila je u svom podrumu 42 Albanca. U međuvremenu su naišli vojnici, pronašli ih i sve do jednog ubili i masakrirali. Žena koja je sakrila te ljude, poslije tog prizora nije mogla da dođe svijesti”, priča Hajdini koji godinama istražuje zločin u Baru i piše o njemu.
Preživjeli svjedok ne spori da su neki mještani, pogotovo žene, spasavali albanske regrute. Bjegunci su se sakrivali po svinjcima i u baštama, ali većina nije pronašla spas, kaže on. Mali broj regruta koji su preživjeli masakr u Baru, priča Hajdini, na Kosovu su osuđeni kao državni neprijatelji od 12 mjeseci do 8 godina zatvora. Godine 1996. kosovski režiser Ekrem Krueziu je u produkciji Radio-televizije Albanije snimio “Viktimat e Tivarit”, TV-film posvećen masakru.
Razni istorijski izvori govore da su se u vrijeme masakra u Baru nalazili Deseta crnogorska brigada, oko stotinjak boraca Komande mjesta, djelovi Narodne odbrane, dio komore Bokeljske brigade, te više naoružanih ranjenika, izbjeglica i mještana. Djelovi 46. srpske partizanske divizije, sastavljene od Vranjanaca i Piroćanaca su takođe učestvovali u ubistvima.
Pola vijeka kasnije, još se ne zna gdje su tijela ubijenih. Istoričari i svjedoci se spore i oko broja ubijenih koji varira od 400, u verziji partizanskih službenih hroničara, do 2.000 po navodima albanskih istoričara. Po nekim izvorima broj žrtava je čak 4.300.
“Bez ikakve dileme, stravični događaj se ne može ni u kom slučaju stavljati na teret sadašnjoj crnogorskoj Vladi. Ali, u cilju humanosti, ta Vlada treba da se angažuje na otkrivanju i identifikovanju masovnih grobnica nastradalih”, napominje Hajdini. Sredinom devedesetih, kosovski istoričar dr Zekeria Cana objavio je da se masovne grobnice nalaze u jednoj pećini u selu Tuđemili i na jednoj lokaciji na Sutormanu. Ta Canina teza još nije ispitana i dokazana.
Istoričari koji su istraživali poslijeratni period kažu da u državnom i partijskom arhivu nema zapisa o zločinu. Dokumenti na koji se Hajdini poziva su iz arhiva bivše jugoslovenske vojske. Godine 1966. Hajdini je poslao predstavku Centralnom komitetu SKJ sa zahtjevom da se zločin rasvijetli, ali nije dobio traženi odgovor.
NEDJELJA KRCATA MUZIKOM
 Ovo će biti scenskim događanjima krcata nedjelja. U četvrtak 5. avgusta u Starom Baru od 21 sat pjeva Haris Džinović, a u 22 sata u “Azzuru” nastupa izvanredni bosanski sastav “Letu štuke”. Na korzou je 6. avgusta od 22 sata nastavak “Ljeta sa zvijezdama” - pjeva niška “Galija”. Sedmoga je “Pristansko veče” sa specijalnim gostom kantautorom Kemalom Montenom, a osmoga čuvena makedonska grupa “Leb i sol”, ponovo u “Azzuru”.
OD SJUTRA EX-YU GRAFIKA
 U srijedu, 4. avgusta, u 21 čas u galeriji “Velimir A. Leković” biće otvorena još jedna izložba u okviru ovogodišnjeg “Barskog ljetopisa”. Izložba ex-YU grafike na temu “Putovanja” obuhvata radove 42 umjetnika iz svih repubika bivše Jugoslavije. Posjetioci će biti u prilici da vide širok dijapazon kreativnih mogućnosti koje pruža grafika kao umjetnička disciplina. Crnu Goru na ovoj izložbi predstavlja rad mlade, već afirmisane umjetnice Jelene Jovančov. Izložbu, koja će biti u postavci do 12. avgusta, otvoriće prof. Milenko Đurić iz Beograda.
SJUTRA POČINJE EVROPSKI
KADETSKI KOŠARKAŠKI ŠAMPIONAT
 Sjutra će na platou ispred sportske dvorane “Topolica” svečano biti otvoren Evropski šampionat u košarci za kadete. Na prvenstvu “A” divizije učestvuje 16 najboljih evropskih reprezentacija, svrstanih u četiri grupe. U “A” grupi su Njemačka, Hrvatska, Srbija i Italija, u “B” Danska, Francuska, Litvanija i Grčka, u “C” Bugarska, Letonija, Španija i Poljska i u “D” Crna Gora, Rusija, Turska i Izrael.
Bar je danima u znaku šampionata. Glavne gradske ulice okićene su zastavama učesnica prvenstva, billboardi informišu o rasporedu utakmica, pred dvoranom “Topolica” dominiraju dva uveličana loga šampionata i dvije ogromne košarkaške lopte, a na punktovima u gradu se prodaju suveniri, među kojima je najtraženiji “Montenegrin”, maskota šampionata...
Organizatori, sa direktorom prvenstva Slavkom Šaljperićem na čelu, uradili su ogroman posao u proteklih sedam mjeseci, ali su odahnuli tek prije nekoliko dana, kada su završeni radovi u sali OŠ “Jugoslavija”, sada osposobljenoj i za najveće sportske manifestacije. Nikada ova kultna sala barskog sporta nije izgledala uređeno kao pred ovaj šampionat. Pored ostalog, prvi put je klimatizovana.
Svakodnevno u dvoranama “Topolica” i “Jugoslavija” biće igrane po četiri utakmice - prva će počinjati u 14:15, a posljednja u 21 sat. U dvorani “Topolica” sjutra se sastaju: Njemačka – Italija (14:15), Rusija – Turska (16:30), Hrvatska – Srbija (18:45) i Crna Gora – Izrael (21:00), a u “Jugoslaviji”: Bugarska – Poljska (14:15) , Letonija – Španija (16:30), Danska – Grčka (18:45) i Francuska – Litvanija (21:00). Po tri najbolje plasirane ekipe formiraju dvije četvrtfinalne grupe od po šest ekipa, a četvrtoplasirani svoju posebnu grupu iz koje će dvije najslabije ekipe ispasti iz “A” divizije evropske kadetske košarke. Slobodni dani su 8. i 12. avgust, kada će domaćini za učesnike šampionata organizovati izlete. Predviđeno je da se prvog slobodnog dana brodom “Sveti Stefan” obiđe Boka Kotorska.
MASONIČIĆ SAMO NA POZAJMICI
 Samo dan nakon natpisa u dnevnoj štampi da je Dragan Masoničić novi član “Mornara”, reagovali su iz tabora OFK “Bar”, demantujući te tvrdnje.
“Zbog fudbalske javnosti Crne Gore morali smo da reagujemo, jer se ističe da se golman Masoničić nije dogovorio sa našim klubom. Naime, mladi čuvar mreže potpisao je dvogodišnji ugovor sa OFK ‘Barom’, a nakon toga odradio je kompletne pripreme sa nama. Mi smo ozbiljan klub i sigurno je da na pripreme ne bi vodili igrače na koje ne računamo i sa kojima nijesmo dogovorili saradnju. Međutim, naši prijatelji iz ‘Mornara’ kontaktirali su nas više puta, jer zbog veoma složene situacije u kojoj su se našli, nedostaje im igrača u gotovo svim linijama tima. Ono što je posebno problematično, kako su nam rekli, jeste pitanje golmana, pa su nas zamolili da im izađemo u susret i ustupimo mladog Masoničića. Svjesni da bez jakog ‘Mornara’ nema ni jakog OFK ‘Bara’, a i zbog našeg talentovanog čuvara mreže, dogovorili smo da Masoničića na određeno vrijeme ustupimo. Mislim da smo postupili krajnje korektno, što će, nadam se, ljudi iz tog kluba znati da cijene”  – poručio je Radojica Klačar, tehnički direktor OFK “Bara”.
NOVI AMERI U “MORNARU”
 Iako je start košarkaškog šampionata još uvijek daleko, uprava “Mornara” ne sjedi skrštenih ruku. Barani su dogovorili sve uslove buduće saradnje sa dvojicom američkih košarkaša, koji će doputovati krajem avgusta. Na poziciji pleja u narednoj sezoni igraće Lens Saliven sa Univerziteta Sjeverni Misuri. Visok je 180 centimetara, ima 24 godine, a prošle sezone je imao učinak od 12,8 poena po utakmici, 3,6 asistencija, dvije ukradene lopte i 4,7 skokova.
Učesnik Balkanske lige je odlučio da pojača i konkurenciju pod košem, s obzirom na to da će dres barskog prvoligaša u narednoj sezoni nositi i Lebron Veders, a i sa njim će biti potpisan dvogodišnji ugovor. Novi centar Barana je visok 207 cm, ima 23 godine, a prošle sezone nastupao je za koledž Arkansas pajn blaf.
|
